Pariz - sept. 2003-e

[misk0]

Prije nesto manje od 2 godine sam sa prijateljicom bio u Parizu. Po povratku, da ne

bi svakom od prijatelja i poznanika objasnjavao posebno sta sam vidio i kako sam se

proveo napisao sam jedan duzhi text koji opisuje boravak.

Ovde cu pokusati da svaki dan boravka opisem sto rijecima, sto slikama.

Upozoravam da su to bili neki moji poceci bavljenja fotografijom tako da od

slika ne ocekujte nesto posebno. Sve slike su napravljene sa Olympus C-4000.

 

Cilj nam je bio obici sto vishe i vidjeti sto vishe, ne mareci za to gdje, kad i sta jesti,

za neki luxuz i slicno..

 

Dan I

 

Hm.... nemam neku koncepciju pa cu tako pokusati svega da se sjetim

iako vjerovatno nece biti hronoloski. Otishli smo u nedelju sa aerodroma

u Bergamu (blizina Milana). Po svim prethodnim proracunima i istrazivanjima

avion je ispao daleko najjeftinija solucija.

Kompanija RyanAir koja ima ubjedljivo najjeftinije karte odnosno cijene

avionskih putovanja po Evropi. Povratna karta je izasla oko 70E sto je vishe

nego duplo jeftinije od povratne karte vozom. Jedina mana tog prevoznika je

da ne leti na velike i poznate aerodrome vec na one manje. Iako je taj

aerodrom u blizini Pariza (Beauvais), udaljen nekih 100 (po mojoj procjeni)

od grada, oni imaju organizovane autobuske linije u oba pravca. U sustini putovanje

je proslo brzo i bez nekih problema.

U Pariz smo stigao oko 14:30 a u hotel oko 16:00. Da... hotel ... ono sto smo

odabrali je lanac hotela Etap. Eh, nesto poput dobrog studentskog doma.

Smjesataj je prosjecan, kreveti zeljezni, kupatilo minimalno, Tv u sobi.. Nista

posebno ali je cisto poprilicno. Nismo jeli u hotelu tako da ne znam kakva je

hrana. Ono cim sa se vodio je cijena i moj boravak u hotelu, tj samo spavanje jer

nisam planirao dane provoditi u hotelu. Na njihovom sajtu mogu se pronaci sve

lokacije njihovih hotela, a ima ih puno po cijeloj Evropi i svi su na isti

nacin opremljeni. Posto je proslo tek 5 sati odlucili smo izaci i vidjeti sto se

moze za ostatak dana. Izbor je pao na Ajfelov toranj. Iz daljine fino izgleda,

blize se cini kao ogromna gomila zeljeza na jednom mjestu. Pogled na toranj

ispod njega i nije nesto impresivan. Ono sto je interesantno, posto sam ispod

tornja doshao oko 7-8 sati, nisam ocekivao guzvu.... medjutim :). Radno vrijeme

je od 9 do 23 i non-stop je guzva. Za ne povjerovati. Postoje 3 stanice, odnosno

3 nivoa na koje se moze otici. Gore se ide sa liftovima koji do druge platforme idu

krakovima tornja i ima ih 2 (mislim) a na trecu ide samo jedan lift (kroz sredinu tornja).

Pogled sa prve dvije platforme i nije nesto impresivan. Mislim, moguce je vidjeti

skoro citav Pariz tj njegovu panoramu, medjutim isto tako nije moguce vidjeti

nista, posto je grad na jednoj velikoj ravni tako da se vide jedino objekti koji su

mozda na 300-400m vazdusne linije. Poslije toga tesko je bilo sta razaznati. Ono

sto je moguce fino vidjeti su Hôtel national des Invalides (opisacu kasnije) i Le Sacré

Coeur na Montmartre. Po silasku sa tornja preshao sam most i popeo se na trg

Trocadero odakle se (kazu) najbolje vidi toranj. Ima istine u tome, cak mislim da je

nocu bolji utisak jer je toranj okicen sa 20.000 sijalica, od kojih mnoge blicaju tako

da je to fantastican dozivljaj. Na vrhu tornja se nalazi reflektor koji se okrece

i daje utisak kao da je rijec o svjetioniku.

 

Toranj...

 

Pogled iz tornja...

 

Toranj notju .,...