Jump to content

Recommended Posts

Posted

Nikon D200

 

 

Nikon D200, najavljen pred kraj 2005 godine, prvi put na našem tržišu dolazi u kontakt sa kupcima sredinom Decembra 2005. Po specifikacijama dosta poboljšan u odnosu na D100 i D70, Nikon D200 je ipak približniji D2 seriji iako dosta manje košta.

 

ND200-prednja-strana.jpg

 

Skoro 2 pune godine koje su prošle su ogroman period u razvoju u odnosu na prethodnika D70, tako da za D200 je bilo puno vremena za poboljšanja, neki bi možda rekli i previše, ali vredelo je čekati. Novi aparat sa sigurnošću može da ponese epitet – alat profesionalca, bez lažne skromnosti, stvarno je tako.

 

Svrha pregleda mogućnosti ovog aparata je da se što bolje opišu iste a bez preteranog tehničkog detaljisanja koja možete naći na svakom koraku. Cilj je sagledati što više praktičnih, upotrebnih vrednosti. Svi ti sitni detalji na koje je razvojni tim Nikonovih inženjera obratio pažnju, su malo po malo dovele ovaj model do zrelog proizvoda koji je u stanju da zadovolji potrebe modernog fotografa.

 

Ciljno tržište ovog aparata su fotoreporteri kojima treba brz, pouzdan aparat, bez kompromisa, fotografi koji rade sa studijskom rasvetom, kojima Nikon D200 sa svojih nekoliko custom WB i 10,2 mpix pruža svu ugodnost u radu.. Reporteri na utakmicama, kojima D200 pruža odličan autofokus, fotografi – svadbari koji su oduševljeni radom Nikonovog sistema bliceva. Ukupna lista ljudi koji će naći da je ovaj aparat baš pravi za njih će tek da ispliva na videlo, kao zreo proizvod koji je pogodio tržište u pravom trenutku, smatram da će u mesecima koji nailaze D200 biti najprodavaniji aparat u klasi. Žašto? Istrаžićemo zajedno u ovom prikazu.

 

Krenimo redom od novotarija koje ovaj model krase, kojih ima na sve strane, preko ličnih utisaka u radu kojih će biti najviše u ovom pregledu, ali obratićemo pažnju i na detalje gde bi se moglo poboljšati..

 

Šta dolazi u kutiji:

Iz zlatno žute kutije, prepoznatljivih boja, na samom vrhu garantni list, kaiš sa natpisom Nikon D200, crn sa žutim slovima, uputstvo na CD-u, kabl za povezivanje sa računarom i video kabl. Punjač MH-18a sa novom baterijom EN-EL3e, i samo telo aparata, naravno, prateći software i plastični zaklon za tražilo koji se montira na sam kaiš.

 

Prvi utisak:

Auhh koliki ekran, 2.5 inča LCD baš kao na D2X, čvrsto telo sa odličnim rukohvatom, gumirani deo na koji naleže ruka se naprosto zalepi za šaku. Okretanje aparata po svim osama, zavirivanje iz svih uglova, svakog priključka, prvih par sekundi ostavljaju bez daha..

 

Ekran:

Odličan ugao pregleda od čitavih 170 stepeni, znači ne morate baš pod idealnim uglom kao na starijim aparatima da gledate da biste imali utisak o napravljenom snimku. 2.5 inča sa rezolucijom prikaza od 230 000 piksela i 5 nivoa podesivosti osvetljaja ekrana garantuju da čak i pri najjačem suncu korisnik ima udobnost gledanja LCD-a.

 

ND200-zadnja-strana.jpg

 

Na samom ekranu moguće je videti dosta toga. Počev od samog snimka bez ikakvih dodatnih detalja, preko četvorokanalnog histograma (ko je rekao D2X), zatim osnovne podatke o snimku (ISO vrednost, podatak o ekspoziciji i blendi, izabrane parametre oštrenja snimka u samom aparatu, izabrani white balance, izabrane tačke na koju je uoštreno i još mnogo toga.

 

ND200-4ch-histogram.jpg

 

LCD ima svoju zaštitnu plastiku, baš kao i D70, korisno, neće se desiti da recimo usled slučajnog gurkanja sa objektivima u torbi nepažljivog vlasnika dođe do grebanja ekrana. Jednostavnije je zameniti jeftinu plastiku vremenom. Simpatično je da nov aparat dolazi sa folijom preko zaštitne plastike. Dok ne skinete tu foliju teško da se išta može normalno videti.

 

Raspored kontrola:

 

Pogledajte samo te dugmiće oko LCD-a. Dosta su povećani u odnosu na D70. Prvo, lakše je pogoditi veće dugme nego manje, logično, ali reporter koji radi u hladnim uslovima sa rukavicama na rukama, znaće da ceni ovo kod novog Nikona. Nije ovo samo bitno za rukavice, dosta mojih prijatelja reportera koji su imali zadovoljstvo da pipnu D200 u toku pripreme ovog teksta su se obradovali velikim dugmićima, prosečna veličina prstiju korisnika odlično legne na dugme, konačno je neko uvideo da sa malenim dugmićima je zamorno raditi, ne morate kao na mobilnim telefonima noktom da bockate po tastaturi..

 

Na levoj strani možemo videti kako su na D200 postavljeni dugmići za izbor white balance-a, ISO vrednosti, kvaliteta zapisa, tj rezolucije i tu je preklopnik za izbor režima rada zatvarača.

 

ND200-kontrole-levo.jpg

Posted

Treba napomenuti da Nikon D200 ima mogućnost memorisanja 5 vrednosti white balance-a definisana od strane korisnika. U svakom trenutku možete pozvati bilo koji, Nikon D200 ih čuva u svojoj internoj memoriji, znači po zameni kartice, vaši podaci o WB ostaju memorisani. Nalazim da je ovo jako korisno prilikom fotografisanja u studiju sa čestom promenom rasporeda svetla. Recimo na jednom snimku je u upotrebi svetlo kruga, zajedno sa okolnom rasvetom a za drugi snimak se koriste samo softbox i kišobran. Temperatura svetla se dosta razlikuje u ove dve scene. Jednostavno se memoriše svaki potreban WB i nema gubljenja vremena prilikom promene seta snimanja.

 

Izbor ISO vrednosti se menja pritiskom na odgovarajuće dugme i okretanjem glavnog točkića sa desne strane. Jasan klik između dva položaja garantuje da nećete pogrešiti. Ustvari obzirom da je vrednost ISO prikazana u samom tražilu, praktično fotograf ne mora da skida pogled sa tražila. Pretpostavka da levom rukom odozdo držim objektiv, znači levi palac mi je uglavnom slobodan, njime pritiskam ISO dugme (bez gledanja u isto) i okrećem birač desnim palcem na potrebnu vrednost. Istovremeno gledam kroz tražilo bez prekida, ovo ja zovem dobar raspored komandi..

 

Ovde bih pohvalio Nikonovu pomoć u menijima. Ova vrsta pomoći je, izuzetno korisna. Nemate svuda uputstvo za aparat, a meni je baš pomogla prilikom određivanja Custom WB-a. Pošto često menjam aparate, teško je pohvatati na svakom modelu kako se određuje Custom WB. Ništa lakše, pritisnemo “?“ taster i pomoć kaže lepo “Drži pritisnuto WB dugme par sekundi dok ne počne da treperi PRE zatim napravi snimak sive površine”. Divota, aparat zatim kaže: good ili no good, u zavisnosti da li je probni snimak zadovoljavajući..

 

Na ovom primeru možete videti oba slučaja.

 

ND200-WB.jpg

 

Loš White Balance nije prihvaćen na snimku levo, dok sa desne strane dobra siva pokriva veliki deo kadra i ne zbunjuje aparat kao plavi tonovi i jako svetlo u levom uglu sa prvog snimka.

 

Posebnu pažnju u rasporedu kontrola mi je privukao detalj vezan za izbor režima rada zatvarača. Na raspolaganju su pojedinačno okidanje, rafalno okidanje (sporije 2-4fps), rafalno okidanje (brzo 5 fps), tajmer (podesivdo čak 20 sekundi) sa svetlosnim i zvučnim obaveštenjem o odbrojavanju vremena do okidanja i mirror-lock koji pre okidanja podigne ogledalo gore eliminišući mogućnost potresa usled dugih ekspozicija. Hmm, šta je ovde interesantno a, što do sada nismo imali u ovoj klasi aparata? U pitanju je režim rada sporog rafalnog okidanja gde u samom meniju je moguć izbor brzine okidanja u 1 sekundi.

 

Šta sad to znači? Kome je ovo uopšte korisno?

 

Koristeći druge modele aparata koji imaju maksimalnih 5fps kao D200 dođoh do nezgodnog problema. Treba mi da ponovim 2. snimak u jako kratkom vremenskom intervalu u odnosu na 1. (ali mi treba samo još jedan a ne još dva, tri..). Recimo primetio sam da je model koji fotografišem u trenutku okidanja trepnuo ili baš tada pogledao u stranu. Dešava se ovo jako često, onda mi treba da ponovim snimak, ali šta ako mi ne treba.. Ova sjajna mogućnost novog Nikona mi u potpunosti rešava problem. Opušteno u meniju setujem 2 fps (fabričko podešenje je 3), i sada imam dovoljno vremena da nakon prvog okidanja otpustim prst na vreme i izbegnem nepotrebni 2. snimak. Jako korisno. Taj drugi snimak bih morao da brišem, dešava se da u toku fotografisanja svadbe ne stignem da obrišem taj 2. snimak koji sam greškom snimio. Nepotrebno se gubi vreme u batch procesu Photoshop-a koji obrađuje sve snimke. A i manje se “troši” zatvarač aparata sa nepotrebnim okidanjima, zašto da ne spomenemo i to..

 

Kao prilog ovoj priči bih dodao snimljeni zvuk okidača (u pitanju je wav format, kliknite ovde)

 

Na prednjoj desnoj strani možemo videti kako su raspoređeni dugme za okidanje, prekidač za svetlo gornjeg displeja/on/off, lampica koja pomaže u izoštravanju, dugme za EV korekciju, kao i dole desno, dugme za pregled dubinske oštrine.

 

ND200-kontrole-desno.jpg

 

Okidanje ide sa postepenim otporom, nakon čega se čuje klik, ali jakog trzaja nema. Zasluga ovome je verovatno dovoljno robusno i teško telo da zaustavi udar ogledala. Sećam se prvih snimaka sa Canon 20D iz Decembra 2004, bez dodatka za 2 baterije. Udarac ogledala, kao i sam zvuk je bio iznađujuće jak, sa dodatkom za baterije, vibracije se drastično smanjuju. Ono što bih zamerio ovde je nedostatak navoja za žičani okidač, kao što vidite na slici, rupe za zavijanje na dugmetu za okidanje – nema. Sada se koristi novi bežični okidač, prilično skuplji. Još jedna stvar koja je modernizovana, šteta.. Stari žičani okidač je danas prilično beskoristan.

 

Sa zadnje desne strane možemo videti kako je Nikon rešio pregradu za CF karticu i prekidač za izbor AF tačaka. Ponuđeni modovi za kontrolu tačaka autofokusa su sledeći:

 

ND200%20AF%20single%20area.gif Single Area AF – Omogućava korisniku da sam izabere jednu od 11 tačaka na koju će izoštravati.

 

ND200%20AF%20dynamic%20area.gif Dynamic Area AF – Korisnik takođe bira 1 tačku ali aparat u obzir uzima i ostalih 10 tačaka autofokusa, te na osnovu proračuna određuje tačan AF. Vrlo korisno ako recimo imate u kadru nemirnu decu koja se brzo pomeraju ka ili od aparata. D200 se sa lakoćom nosi sa ovim problemom.

 

ND200%20AF%20Group%20dynamic.gif Group Dynamic AF – Korisniku aparata je omogućeno da sam izabere grupu autofokusnih tačaka koja će biti u upotrebi. Smatram da je ovo Nikon sjajno rešio. Jedna od situacija gde se ovo koristi je recimo modna revija kada želite da glava modela uvek bude u fokusu, 5 tačaka se grupišu sa strane (uključujući i centralnu) Ako uz ovaj setup dodamo i aktiviranje autofokusnog motora u mod za praćenje © dobijamo odličnu kombinaciju za održavanje tačnog autofokusa u svakom trenutku. Model na pisti koji se kreće ka ili od reportera sa svakim pokretom biće ispraćen odličnim novim CAM 1000 autofokusnim senzorom.

 

ND200%20Group%20area.gif Group Area AF – Aparat koristi svih 11 autofokusnih tačaka ali prioritet daje onoj autofokusnoj tački koja detektuje AF najbliži aparatu.

 

 

ND200-desna-strana.jpg

 

Na istoj slici možemo da vidimo kako je Nikon rešio prostor u kome se nalazi CF kartica. Otvaranje vratanca za CF karticu se radi sa obrtnim prekidačem koji se nalazi odmah ispod prekidača za izbor grupisanja AF tačaka.. Vratanca su obložena zaštitnom gumom, radi omogućavanja zaštite od prskanja kiše, ali i od grebanja prilikom transporta aparata. Vratanca naprosto izleću kao iz katapulta prilikom pokretanja prekidača za otvaranje, kartica se postavlja okrenuta gornjim natpisom ka koriniku, što je valjda i normalno, ovo me uvek na D70 zbunjivalo.

 

Nikon D200 koristi CF kartice tipa I i II i podržava FAT32 filesystem, znači može da koristi i kartice kapaciteta preko 2GB..

 

Ostali priključci:

 

ND200-donja-strana.jpg

 

Veliki prostor za naslanjanje na stativ, obložen mekanom gumom, osigurava dobro naslanjanje na stativ, a i ta guma, primetio sam ne dozvoljava klizanje aparata kada ga odložite privremeno na sto. To je onaj utisak sa početka gde sam rekao da se aparat jednostavno “lepi” za sve što dotakne

 

ND200-leva-strana.jpg

 

Sa leve strane aparata vidimo šta se još krije ispod gumene zaštite. TV izlaz omogućava pregled svega što vidite na LCD-u i na vašem TV-u. Mikro USB koji se pokazao odlično ako nema u blizini čitača. Uspeo sam da iz njega iscedim čitavih 5MB/s protoka (mada ovo dosta zavisi od korišćene CF kartice). U sredini se vidi DC in priključak za spoljno napajanje, sa čudnim priključkom, verovatno za neki dodatni kabl, ja ga ne vidoh u kutiji..

 

Nikonov novo-stari navoj za objektive:

 

Sada sa boljom podrškom za AI objektive, podržava i merenje i ručno izoštravanje sa AI Manual Focus objektivima. Veliki broj korisnika Nikon opreme će se obradovati. Ovi takozvani “non-cpu” objektivi ne prenose informaciju aparatu o svojim optičkim mogućnostima, tako da se u samom meniju moraju uneti podaci o tim objektivima. Recimo primer objektiva koji je na Nikon D200 dobio novi život je 50mm/1.2 MF za koji treba prijaviti aparatu i vrednost žižne daljine (50mm) i vrednost maksimalnog otvora blende (f/1.2).

 

Podaci se čuvaju u internoj memoriji aparata i ne moraju se svaki put unositi već samo prilikom prve montaže.

 

Spisak objektiva za koje Nikon tvrdi da rade sa D200 je poduži, praktično sve napravljeno od davne ’77 sa par izutetaka. Treba im čestitati za ovo. Još jedna potvrda da objektive treba čuvati, fotoaparati su, vreme je pokazalo ipak potrošna roba, nažalost.

 

Upotreba starih objektiva je daleko olakšana iako treba napomenuti da je ograničena samo na Manual i Auto mod. Recimo u Auto modu, aparat sam meri ekspoziciju, za zadatu vrednost otvora blende na samom objektivu i izabranu ISO vrednost.. Sve što fotograf treba da uradi sa starim MF objektivom je da.. manuelno fokusira i da se skoncentriše na sam kadar. D200 će da odradi ostalo. Sjajno, svoje odlično non-cpu portretno staklo Nikkor 135mm/2.8 mogu i dalje da koristim, sada imam i merenje i odlično ručno izoštravanje jer je tražilo svetlo, ali to je već priča za sebe.. Treba napomenuti da sa starim objektivima 3D Matrix sistem merenja ne radi, jer “non-cpu” objektiv ne šalje informaciju o uoštrenoj daljini.

 

Dosta smo kružili oko novog Nikona, da malo zavirimo šta ima ispod haube..

 

Tražilo:

 

.. je veće, svetlije, ručno izoštravanje je lagano, fotografu je preostalo da umiri ruku kako mu se kadar ne bi šetkao levo-desno po tražilu (aah.. razmaženi smo autofocusom). Konačno je neko iz Nikon ekipe saslušao višegodišnje zapomaganje korisnika, ISO u tražilu. Samo se setih koliko sam snimaka napravio na pogrešnoj ISO vrednosti u početku korišćenja digitalnog aparata. ISO u tražilu, hvala, konačno, trebalo je!! Korisna stvar, ima je i D70 – grid lines, tj. linije vodilje ispravne horizontalne ili vertikalne orijentacije aparata. Spasiće svakog fotografa koji se bavi arhitekturom ili pejzažima. Setite se samo koliko su vam puta napomenuli da vam je horizont par stepeni nagnut na jednu stranu i da će more na snimku da “iscuri” na jednu stranu. Prvi put sam ovo zapazio na filmašu F80, svidelo mi se, drago mi je da su ovo zadržali i na digitalnim telima. Pre par meseci sam fotografisao crkvu na Oplencu, i pored svog truda bez grid-lines-a crkva je bila nagnuta par stepeni na levo. Sva sreća, niko nije video, koristio sam Photoshop da bih ispravio perspektivu, nepotrebno utrošeno vreme ako mene pitate, linije bi me opomenule da grešim.

 

Sa leva na desno u tražilu se vidi: Potvrda autofokusa sa zelenom tačkom, izabrani mod merenja svetla, vrednosti ekspozicije i blende, izabrani mod rada aparata, ISO vrednost, i broj preostalog slobodnog prostora na kartici ili broj slobodnih mesta u baferu (ove dve vrednosti zauzimaju isto mesto u tražilu ali se vrednost bafera očitava polupritiskom na okidač), status blica.

Posted

Meni:

 

Sada dosta bolje dizajnirani, pregledniji. Nikon je omogućio pomoć korisniku koji se ne snalazi baš najbolje, znači u svakom trenutku možete pritisnuti znak pitanja (?) za svaku stavku u meniju i dok držite pritisnut taster, lepo objašnjeno piše šta i kako. Potrebno je elementarno poznavanje jezika na koji je postavljen vaš aparat. Bilo bi jako lepo da se u nekom od sledećih firmware-a pojavi i zakrpa za naše govorno područje. Ovako su na raspolaganju: Nemački, Engleski, Španski, Francuski, Italijanski, Holandski, Portugalski, Švedski i pretpostavljam Japanski, Kineski i Koreanski jezik, pošto njihova slova ne mogu da rastumačim.

 

Evo kako izgleda nov meni..

 

ND200-glavnimenu.gif

Glavni meni

 

ND200-playbackmenu.gif

Playback meni

 

ND200-setupmenu.gif

Setup meni

 

ND200-shootinmenu.gif

Shooting meni

 

Rad na visokim ISO vrednostima

 

Senzor D200 dejuje prilično čist na ISO vrednostima do 800. Preko toga je zgodno uključiti redukciju šuma. Zahvaljujući ugrađenoj softverskoj redukciji šuma unutar samog aparata, Nikon D200 se dobro bori sa višim ISO vrednostima (1600 i 3200). Ako je noise reduction isključen nivo šuma je primetan. Aktiviranjem NR-a, nivo šuma se smanjuje ali na štetu detalja u samom snimku. NR se može podešavati u 4 različita stepena (off, normal, lo i hi). Detaljnijom upotrebom sam zaključio da parametar “normal” donosi najbolje rezultate, bez preteranog gubitka detalja, a opet osetnog smanjenja šuma. Na sledećoj slici možete videti razliku u nivou šuma za ISO vrednosti 800, 1600 i 3200. ISO vrednosti do 800 smatram da nema potrebe prikazivati ovde jer je D200 prilično “čist” u opsegu od 100-800.

 

Nikon-D200-high-ISO.jpg

 

Utisak o 10,2 mpix senzoru

 

Dinamički raspon je isti kao na D70, znači oko 8 blendi ali bitna razlika je da su inženjeri Nikona promenili odziv tonova, sada se tamniji i srednji tonovi reprodukuju svetlije dok svetli delovi snimka ostaju nepromenjeni. Posledica ovoga je da ćete imati više detalja u tamnim delovima.

 

Rezolucije koje su na raspolaganju su:

 

3872 x 2592 [L] – 10.2 mpix

2896 x 1944 [M] – 5.6 mpix

1936 x 1296 – 2.5 mpix

 

U toku rada treba obratiti pažnju na izabranu rezoluciju snimanja. Nikon D200 će lako potrošiti sav prostor na 512MB-noj kartici. Smatram da je 1 GB donji minimum za koliko-toliko udoban rad, a nekoliko istih će utoliti glad D200 za memorijskim prostorom. Na kapacitet od 512 MB staje jedva 30-ak RAW snimaka tj. 56 snimaka kao DSC#.jpg Fine.

 

Izbor rezolucije je presudan za brzinu obrade. U terenskim uslovima gde je bitno da snimak brzo pređe sa digitalnog na papirni oblik, vrlo je bitno odabrati odgovarajuću rezoluciju. Recimo na primer, ako vam je potreban otisak formata 13x18cm svakako da vam ne treba svih 10,2 mpix-a. Kvalitet od 5mpix-a je sasvim dovoljan (i više od toga).

 

Mali test brzine koji sam uradio sastoji se u obradi 6 fajlova snimljenih u istim svetlosnim uslovima na istim ISO vrednostima sa 2 različita aparata. Jedna grupa fajlova je snimljena sa 6.3 Mpix aparatom Canon 10D a druga grupa od 6 fajlova je snimljena sa Nikon D200. (upotrebljen laptop Pentium M 2.0 512MB RAM)

 

Utrošeno vreme za obradu:

 

Canon 10D 6.3 mpix file – 25 sec.

Nikon D200 10.2 mpix file – 45 sec.

 

Drastičnih 20 sekundi razlike na samo 6 fajlova. To je sve zbog nepotrebne rezolucije, ponovljen test sa 5.6 mpix fajlovima daje vreme od 22 sekunde za 6 fajlova. Prostom računicom za 300 fajlova vam treba oko 38 minuta sa maksimalnom rezolucijom tj. Oko 18 minuta sa srednjom rezolucijom. Vremenski dobitak od čak 20 minuta, za akciju koja ima samo 3 koraka (autocontrast, sharpen, saturation +5). To su onih 20 minuta koje svadbarski fotografi uglavnom – nemaju. Razmislite o ovome pre nego što od aparata uzmete svih 10.2 megapiksela.

 

Razvijanje samo 1 RAW fajla na istom računaru traje skoro 20 sekundi. Da bih mogao da otvorim Nikonov NEF (RAW) koristivši Adobe Photoshop CS2 potrebno je instalirati Adobe Camera RAW 3.3 podršku na računar.

 

Adobe Camera RAW za D200 možete skinuti odavde:

 

Napomena:

Da bi vaš Photoshop CS2 prihvatio novi Adobe Camera RAW potrebno je zameniti postojeći fajl koji se nalazi u C:\Program Files\Common Files\Adobe\Plug-Ins\CS2\File Formats\ sa novim “Camera Raw.8bi” iz ove zip arhive.

 

U odnosu na D70, njegovih 10.2 efektivnih megapiksela na CCD čipu DX formata donose još piksela reporterima kojima najviše trebaju isečci delova kadra. Fotografisanje životinja kojima je teško prići, utakmica, brzih scena gde 1 snimak od njih 1000 nosi naslovnu stranju časopisa. Stvarno zgodno kad aparat ima dobru rezoluciju pa vam omogućava da naknadno kući seckate snimke u Photoshop-u kako vam odgovara. Zadovoljan sam kako D200 prazni bafer, praktično u svakom trenutku imate na raspolaganju aparat, 37 snimaka (22 RAW) koje može da prihvati bafer je korisno, praktično pokriva celih 7 sekundi akcije. Zadovoljan sam brzinom upisa na karticu, uopšte se ne oseća zastoj, a sad obratite pažnji zbog čega.. Aparat ima 10,2 megapiksela, 5 snimaka u 1 sekundi, prosta matematika kaže: 10.2mpiksela x 5 fps = 51 megapiksel u sekundi. Toliko je brz D200!!! Znači u stanju je da sažvaće 51 megapiksel u samo 1 sekundi.

 

U toj sekundi kao dodatnu obavezu ima da meri svetlo, White Balance, predviđa fokus, komanduje blicem, zaista impresivno..

 

Rad sa blicem:

 

Ugrađeni blic podržava sve osnovne funkcije, okidanje u sinhronizaciji sa dužom ekspozicijom i okidanje na drugu zavesicu. Nakon okidanja se brzo puni, te vam ne zadržava aparat u nekom nedefinisanom stanju. Nikon je sa svojom SB serijom spoljnih bliceva uspeo da postavi domaći zadatak ostalim proizvođačima opreme. Ugrađeni blic je u stanju da u “commander” modu vrši daljinsku kontrolu nekoliko SB bliceva. Pre samog korišćenja ove napredne funkcije, treba detaljno proučiti uputstvo samog blica. Komunikacija se obavlja na 4 različita kanala, tako da je teoretski moguće da 4 fotografa budu u istoj prostoriji i svako kontroliše samo svoje bliceve na unapred dogovorenom kanalu. Raspored spoljnih bliceva u prostoriji postavite pre snimanja, kontrola jačine tačno određenog blica se vrši sa samog aparata, znači fotograf ne mora da ide do samog blica da bi ga naštelovao, već u samom meniju aparata našteluje, “blic taj i taj pojačaj se za 1 blendu..“

 

U toku probe na raspolaganju su mi bili SB 800 i SB 600 blicevi. U toku snimanja sa SB 600, pronašao sam u uputstvu šta koji zvuk znači. Bez gledanja u sam blic znam da li je okinuo uopšte, da li je bacio tačno koliko treba ili od njega tražim nemoguće. Inače na samom aparatu sam isključio sve zvukove, prilično me nervira kad u totalnoj tišini čujem “ti-dit” od potvrde focus-locka, ali ova zvučna signalizacija prilikom wireless upotrebe bliceva je korisna. SB 800 sam prilično namučio sa svim probama kojih sam se setio. Iznenađujuće koliko dobro radi u jako nezgodnim uslovima. Pri probi, gde u kadru ima dosta tamnih ili svetlih površina ovaj blic u kombinaciji sa D200 radi odlično. Ne mogu ga prevariti ni beo zid ni mrak u pozadini. Zbog svega navedenog mogu sa sigurnošću da kažem da mi se Nikon sistem bliceva najviše dopada od svih koje sam do sada koristio.

 

Za i protiv:

 

Za kraj treba navesti sve dobre strane koje su donele najviše pozitivnih utisaka, ali bih naveo i par nedostataka gde bi Nikon mogao da uvede poboljšanja.

 

Prednosti:

Odlična izrada i dizajn robusnog i čvrstog tela. Gurkanje sa ostatkom opreme u torbi, slučajni udarci o razne stvari, grebanje, sve ovo D200 ne oseća. Telo je velikom površinom gumirano i zaštićeno, čak i pri najjačem uvrtanju (ako ovo ikome uopšte i padne na pamet da radi) nimalo ne škripi.

 

Veliki ekran sa preglednim menijima, 4-ro kanalni histogram i vrlo koristan sistem pomoći

 

5fps i odlična rezolucija

 

Poboljšana podrška za stare objektive

 

Verovatno najbolja kontrola bliceva na tržištu, računajući ovde “commander” mod ugrađenog blica i celokupan SB sistem uopšte. Ova očigledna superiornost Nikona nad ostalima kod mene je povukla ubedljivo najbolje utiske.

 

Poboljšani, brži autofokus čak i u slabim svetlosnim uslovima i novi napredniji način grupisanja fokus tačaka.

 

Odlična cena, gledajući na to šta se dobija.

 

Nedostaci:

 

Nije moguće priključenje žičanog okidača.

 

Pomalo zbunjujuć način pregleda slika

 

Nivo šuma na visokim ISO vrednostima bi mogao biti za nijansu manji, iako sa uključenom redukcijom šuma se smanjuje, ali ipak na štetu detalja u snimku.

 

Ne znam iz kog razloga Mirror Lock i Self Timer nisu povezani da rade zajedno.

 

Sinhronizacija sa blicem samo 1/250s.

 

Fajlovi su ogromni, nov računar je vrlo izvestan.

 

Konačan zaključak:

Iako po svojoj ceni pripada srednjoj klasi DSLR-ova, skromno je svrstati ovaj aparat tu. Svojim mogućnostima daleko nadmašuje konkurenciju, svojim dizajnom, performasnsama, brzinom kao i jedinstvenim rešenjima, prosto pleni korisnika. Bolje rezultate bi mogao da pokaže u savladavanju šuma na visokim ISO vrednostima, a tu je konkurencija jaka. Canon 20D za sada drži najbolje rezultate u borbi sa šumom. Očekuje se i 30D ovih dana.

 

Postoji jako mali broj zamerki na ovaj aparat iz prostog razloga što ih Nikon D200 i nema puno, činjenica da mu je Xsinhro=1/250s je više stvar dizajna, radili su ga sa mehaničkim okidačem. Ipak je negde morao da bude uskraćen savršenih performansi da bi opravdao cenovnu razliku od modela D2X.

 

Kada na kraju sagledamo sve navedeno, sa puno slobode možemo ga nazvati mali D2X, aparat koji prosto razmazi jednog fotografa. Žao mi je što moram da ga vratim, ali ko zna možda jednog dana.

 

Nenad Jakovljević

×
×
  • Create New...
powered by