Jump to content

Recommended Posts

Posted

Svake godine, pre nego što se otisnemo na letnje krstarenje po Alpima, slede detaljne pripreme i planovi – gde, kako, šta, koliko? Tako je bilo i 2018. godine. Znajući da su pripreme vrlo važne za kvalitetno turističko putovanje, sa njima krećemo već od januara. Gledamo karte, klipove po Internetu, čitamo razne članke. Rečju, tražimo sve što bi pomoglo da doprinese da tih 10-ak dana odmora budu što interesantniji i sadržajniji. Kada se tome dodaju i kalkulacije za „rezervne lokacije“ ako nešto krene po zlu, a vrlo često kreće, onda je to zaista puno posla.

 

Pokrajina Gornja Austrija je oblast poznata po velikim jezerima. Jedno od najvećih je Mondsee (čita se Mondze) koje je posebno bitno za ovu priču, a kakve ono ima veze sa Zemunom (sem po sličnosti sa šatrovačkim čitanjem naziva Mun-Ze) videćemo iz priče koja sledi.

 

Tragajući za interesantnim lokacijama koje bismo mogli obići, naišli smo i na fotografiju jednog zanimljivog spomenika

 

#1

44765642930_db97a46356_c.jpg

 

#2

31642596117_25e24db35c_c.jpg

Spomen ploča u Mondzeu koja podseća na egzodus Banatskih Švaba iz Zemuna pred kraj Drugog svetskog rata.

 

… zainteresovali se za njega i tu je klupko vrlo brzo počelo da se odmotava! Ova spomen ploča datira od 13.09.1986. i nalazi se u istoimenom mestu Mondsee (GPS: 47°51'19.941" N 13°21'4.879" E), koje je mnogo poznatije po bazilici posvećenoj Svetom Mihajlu i pripadajućem manastiru koji se nalazi u neposrednoj blizini. Natpis na spomeniku jasno govori da se podiže u pomen Nemcima kojima je, posebnim ukazom Kajzera Franca I, bilo dodeljeno da se nasele u Zemun (Semlin) još 1816. godine i koji su pred kraj Drugog svetskog rata odatle i izbegli, neposredno pred oslobođenje Zemuna, oktobra 1944.

 

Ja u Zemunu živim od 1967. i tu smo se doselili kada je otac dobio trudbenički stan od firme u kojoj se zaposlio kao mladi inženjer. Gornji grad, Novi grad, „švapske kuće“, Kalvarija… sve su to pojmovi sa kojima sam živeo, ali za koje se nikada nisam posebno zainteresovao odakle potiču i šta se desilo sa Švabama koji su tu nekada živeli, a koji su izbegli i nisu dočekali posleratna iživljevanja, pogubljenja i deportacije u ruske kazamate od strane nove komunističke vlasti, o čemu se sporadično pojavljuju tekstovi i fotografije. A oni su bili tu gotovo 150 godina i ostavili i te kako upečatljiv trag za sobom!

 

Sve je počelo još juna 1526. godine od prve Mohačke bitke (ona druga, čuvena, je bila avgusta 1687.) u kojoj su Turci odneli pobedu nad Ugarima i nakon koje je ta teritorija Ugarske pala pod Habzburšku čizmu jer Turci nisu bili dovoljno jaki da je sačuvaju, pa su se septembra 1526. definitivno i povukli. U burnoj istoriji koja je usledila bitno je napomenuti i period 18. Veka, nakon druge Mohačke bitke i konačnog sloma Turaka u tim krajevima, kada je čuveni austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski odnosio velike pobede u predelima današnje Bačke, Banata pa sve do Beograda. Istorija kaže da je tada, u vreme tih odlučujućih bitaka 1717. godine, odseo u kafani Beli medved u Zemunu.

 

 

#3

32709577678_a39fdbdf5f_c.jpg

Kuća u kojoj je bila čuvena kafana svoga vremena "Beli medved" u Zemunu! To je mesto gde je odseo veliki austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski 1717. god.

Posted

To je period kada je u tri velika talasa došlo i do kolonizacije oslobođenih i nenaseljenih područja Vojvodine od strane nemačkog stanovništva. Prvi talas je bio početkom 18. veka pod vođstvom Karla VI, drugi sredinom 18. veka pod vođstvom Marije Tereze, kada je došlo oko 50.000 Nemaca i treći talas krajem 18. veka pod vođstvom Jozefa II. Uspostavljanjem dvostuke Austro-Ugarske monarhije 1826. godine Dunavske Švabe, kako su se zvali kolonizatori, postaju teritorijalno ugarski državljani.

 

Doseljene Švabe iz Banata, tačnije 72 njihove porodice (precizna nemačka pisana svedočanstva pominju 341 lice), su 1816. godine, nakon drugog pokušaja, naselili pogranični Semlin (Zemun) i tada su posebnim ukazom Kajzera Franca I od 3. novembra 1816. svoj boravak konačno i ozvaničili. Naime, tada im je dodeljen gornji deo Zemuna koji su prvo nazivali Zigental (Dolina pobede), kasnije i definitivno – Franctal (Francova dolina), što je bio predlog izvesnog g. Kovačevića, tada policajskog komesara Zemuna. Naime, prve porodice koje su se doselile u Zemun bile su prvenstveno zemljoradničke i vrlo siromašne, a Kovačević im je u tim prvim danima pružio značajnu pomoć u snalaženju i navikavanju na novu sredinu. On je bio veza između doseljenika i lokalne uprave, brinuo se za njihova dokumenta i posebno pazio da se u njihove redove ne uvuku špekulanti koji bi ih eksploatisali.

 

#4

46583241541_247a64d701_c.jpg

 

#5

46583242881_958ff75c44_c.jpg

Aero snimci Franctala iz perioda Drugog svetskog rata.

 

Sledećih nekoliko godina je obeležio dolazak sve većeg broja nemačkih porodica iz naseljenih oblasti Ugarske, ali i iz Austrije i Nemačke. Period koji sledi obeležio je jačanje pozicija vrednog nemačkog naroda, čija je ekonomska moć dolazila uglavnom od poljoprivrede kojom su se bavili u zemunskom ataru. Oni su za svoje potrebe podigli čak tri osnovne škole (provizornu 1834, 1901 i 1932.), ali i predivnu crkvu u neogotskom stilu posvećenu Svetom Vendelinu, koja je sagrađena u periodu 1888-1892, a čiju su gradnju finansirali tadašnji imušniji Nemci. Na žalost, ova dvotoranjska crkva, koja je bila pravi mali dragulj arhitekture, prvo je znatno oštećena tokom savezničkog bombardovanja pred kraj Drugog svetskog rata i zatim i definitivno uništena 1955 godine. Na njenom mestu je podignuta nova zgrada osnovne škole koja je pasarelom pripojena staroj nemačkoj građevini Narodne škole iz 1901. i danas zajedno čine Osnovnu školu Petar Kočić koja se nalazi u Prvomajskoj ulici (nekada Glavna).

 

#6

46531090652_eebac5ee90_c.jpg

Crkva Svetog Vendelina u Franctalu iz perioda kada je napravljena.Ona je porušena i na njenom mestu je napravljena nova zgrada Osnovne škole Petar Kočić.

 

#7

45859117744_a543f220c0_c.jpg

Zdanje Narodne škole iz 1901. i crkva Svetog Vendelina.

 

#8

31642597667_07e60e1962_c.jpg

Današnji izgled Osnovne škole Petar Kočić u Prvomajskoj ulici u Zemunu. U prvom planu je Narodna škola iz 1901. godine.

 

#9

45859116124_981b2dd7ca_c.jpg

 

#10

44765646610_df8b7ba34d_c.jpg

Pogled na Prvomajsku (Glavnu) ulicu. Na mestu crkve Svetog Vendelina podignuta je nova zgrada Osnovne škole Petar Kočić.

 

#11

32709312988_b17d76e1ec_c.jpg

Crkva Svetog Venedelina, pogled iz Vendelinove ulice (današnja Hercegovačka).

Posted

Zemunske Švabe su se bavile uglavnom poljoprivredom i stočarstvom i bili su glavni snabdevači zemunske tržnice. Zbog svog značajnog pograničnog položaja, Zemun je bio i jak trgovački i zanatski centar. Naravno, ove delatnosti nisu zaobišle ni Švabe, pa su se među viđenijom gospodom toga vremena mogli naći i bogati Nemci koji su vrlo brzo počeli da grade kuće i u donjem, gospodskom delu Zemuna koji je bio određen za bankare, činovnike, lekare, apotekare, bogate trgovce…

 

#12

46583245451_c394c99edb_c.jpg

 

#13

31642598417_747e86a627_c.jpg

Veliki trg (nekada Glavni trg) u Zemunu.

 

#14

46531092642_c1b1662ed3_c.jpg

 

#15

46531298222_ec2e94f566_c.jpg

Gospodska ulica u Zemunu, pogled prema Dunavu.

 

#16

44765661360_cb69abd290_c.jpg

Gospodska ulica u Zemunu, pogled prema današnjoj Glavnoj.

 

#17

46583246711_8cf5f778b3_c.jpg

Milenijumsla kula iz perioda Franctala.

 

#18

45859383674_a3cd645026_c.jpg

Milenijumska kula na Gardošu. Ovoj „novoj“ fali orao koji je bio okrenut prema Beogradu.

Posted

Istorijski podaci govore da su Švabe živele u potpunoj harmoniji ne samo među sobom nego i sa starosedeocima i da su, štaviše, u mnogome doprineli ugledu i razvoju tadašnjeg Zemuna. Svi znamo za zemunskog vinarijskog giganta Navip, ali da li znamo da je on samo nastavio tradiciju poznate Vinarije Mozer koju je osnovala čuvena nemačka porodica Mozer? Koliki je bio ugled ove porodice govori i podatak da je jedan od Mozera, Hans Mozer, bio gradonačelnik Zemuna tokom Drugog svetskog rata.

 

#19

32709317648_c59808009b_c.jpg

Kadar iz Mozerove vinarije.

 

Harmoniju zajedničkog suživota Srba i Nemaca su prekinuli ratovi. Nemci su počinili mnoge zločine u Velikom ratu i mržnja se uvukla među komšijama koja je, uprkos proklamanovom jedinstvu i zajedništvu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, sve vreme tinjala. Drugi svetski rat je označio definitivni kraj zajedničkom suživotu i uopšte - postojanju nemačke zajednice u Zemunu. U jesen 1944. godine tužna kolona nemačkih izbeglica je, što vozovima, što konjskim zapregama (precizni nemački evidentičar je zabeležio 167 konjskih zaprega) definitivno napustila Zemun. Egzodus dug 1000 kilometara se završio 5. Novembra 1944. dolaskom u malo austijsko mesto Mondze u kome su naišli na dobrodošlicu i gde su se najzad zaustavili. U godinama koje su usledile veliki broj njih se iz Mondzea raselio po celom svetu i danas žive u 18 zemalja na tri kontinenta. To ih nije omelo da održe međusobni kontakt osnivanjem svog udruženja u Salcburgu. O tužnoj sudbini onih koji su ostali u Zemunu, koja se može razumeti, ali nikako ne i opravdati, sada neću govoriti.

 

#20

46583248131_fbd99da5c2_c.jpg

 

#21

32709316258_8d4bfaae4d_c.jpg

Fotografije koje podsećaju na izbegličku kolonu zemunskih Švaba.

 

#22

32709542678_6c15d47668_c.jpg

 

#23

45669181335_f99c83356a_c.jpg

 

#24

31642646497_d13396d7e0_c.jpg

 

#25

45669180775_ab0d599c4a_c.jpg

 

#26

46531311892_73d57c97c8_c.jpg

Fotografije sa preciznim podacima o putanji izbegličke kolone, načinjene u spomen-domu u Mondzeu.

 

#27

44765663610_7b90bdc0b6_c.jpg

Sadašnji izgled Velikog trga, sa katoličkom crkvom Uznešenja blažene Djevice Marije u prvom planu.

Posted

Sve ono što je usledilo u Zemunu, nakon proterivanja Nemaca, pokazuje kolika je mržnja tada vladala. Zloglasni ustaški režim podržan nemačkim okupatorom, Staro sajmište i fašistička zlodela se nikako nisu mogli zaboraviti. Uništeno je sve što je na njihov boravak podsećalo. Crkva Svetog Vendelina je sravnjena sa zemljom, Groblje je izmešteno, a na njegovom mestu je napravljen Klinički centar Bežanijska kosa. Posmrtni ostaci su premešteni u zajedničku kosturnicu na Bežanijskom groblju, a spomen-pločama sa nemačkih grobova je, između ostalog, popločano stepenište koje vodi od Teodora Hercla (Prilaza) do parka na Kalvariji. Da bi se prikrilo poreklo tih ploča one su okretane naopačke, ali ipak po neka i nije tako da su i dan-danas vidljivi nadgrobni natpisi na njima. Kuće u kojima su živele Švabe su prvo naseljene srpskim življem iz Hercegovine, Banije i Korduna a kasnije su uglavnom porušene i na njihovom mestu su nikla nova zemunska naselja - prvo Marije Bursać (u kome i ja živim), a zatim i Sava Kovačević.

 

#28

45859121954_680bdf5735_c.jpg

Crkva Svetog Vendelina 1947. godine. U Drugom svetskom ratu je bila samo delimično oštećena. 1955. je definitivno razorena i na njenom mestu je napravljena nova škola Petar Kočić.

 

#29

32709319978_5e0818fced_c.jpg

Vatrogasni toranj koji je srušen da bi se na njegovom mestu napravile moderne višespratnice.

 

#30

32709318218_8a73fb45b9_c.jpg

Kosturnica na Bežanijskom groblju.

 

#31

44765666070_7fca2a104f_c.jpg

 

#32

31642621177_643f9f1151_c.jpg

Stepenište koje vodi do Kalvarije je delimično popločano i nadgrobnim pločama zemunskih Švaba.

 

Nemci nikad ne bi bili to što jesu da o svim tim događajima nisu vodili preciznu pisanu evidenciju i dokumentaciju i da ne polažu toliku brigu o svom poreklu i istoriji. U Salcburgu, koji je geografski vrlo blizu Mondzeu i koji je privukao veliki broj Švaba, 15.11.1975. je osnovano udruženje „Francntalaca“ i tada je poslato pozivno pismo na preko 1200 znanih adresa po celom svetu radi ostvarivanja kontakta i zajedničkog rada na održanju uspomene na taj period zajedničke istorije njihovih predaka. Postupak vredan poštovanja i uzor kako se čuva sopstvena istorija i tradicija od zaborava! Udruženje je vrlo aktivno i uspeli su da prikupe veliki broj dokumenata i fotografija koje su objavili u nekoliko elektronskih izdanja i štampanih publikacija. Svake godine izdaju almanah sa informacijama o tome ko je preminuo u poslednjih godinu dana i ko se gde raselio. Takođe, u njima se mogu pronaći i interesantna autentična svedočenja dokumentovana fotografijama. Aprila 2018. je izdat 41. broj. Periodično se okupljaju, sada je to već druga pa i treća generacija zemunskih Švaba, a sve u cilju da se ne zaboravi odakle potiču. Takođe su organizovali i nekoliko ekskurzija u Zemun o čemu se svedočenje može pronaći u njihovim prostorijama. O svemu tome se možete više informisati na njihovom sajtu (https://www.franztal.at/), sa koga sam i ja preuzeo većinu starih fotografija koje vam ovde i pokazujem. Posebno preporučujem ove dokumentarne filmove (https://www.franztal.at/franztal/media/) iz kojih puno toga možemo saznati i naučiti. Pored Salcburga, prostorije udruženja se takođe nalaze i u Mondzeu i u njima je stalna muzejska postavka koja podseća na period njihovog života u Zemunu.

 

#33

46531343202_24619eeb97_c.jpg

Izgled godišnjih almanaha u kojima „Franctalci“ neguju uspomene na period života u Zemunu.

Posted

Tragom svih ovih informacija isplanirali smo da jedna od obaveznih destinacija za obilazak bude i Mondze (Salcburg nam ovoga puta nije bio u planu). Tamo smo se zatekli u vrelom avgustovskom vašarskom danu, tako da je i centralni trg bio preplavljen šarenim tezgama koje su obavezan dekorativni elemenat svakog vašara.

 

#34

45859388534_9235373102_c.jpg

 

#35

46583511811_40ea746111_c.jpg

 

#36

31642623537_75bef9eec2_c.jpg

 

#37

45669189055_ec25306e08_c.jpg

 

#38

46583514041_bbbedfe764_c.jpg

Centralni trg u Mondzeu.

 

Nismo mnogo gubili vreme obilazeći samo mesto, koje i nije neki turistički spektakl koji već nije viđen. Lepe kuće, trg, bazilika Svetog Mihajla u koju nismo ušli iz prostog razloga jer se plaćao ulaz, lokalni dvorac pretvoren u luksuzan hotel i to je sve. Mnogo više nas je zanimalo da što pre dođemo do turističkog info-centra i raspitamo se u vezi Švaba iz Zemuna i gde se nalaze njihove spomen prostorije za koje smo saznali da su „tu negde“ .

 

#39

45859393004_79a6b253b7_c.jpg

Bazilika Svetog Mihajla u Mondzeu.

 

#40

46531315592_edc595aa8a_c.jpg

Ulični zabavlajč ispred bazilike.

 

#41

45669195395_d663374721_c.jpg

 

#42

31642627157_0b4d1ed925_c.jpg

Haustori starog dvorca.

 

#43

45669194665_79c79f5c22_c.jpg

 

#44

44765673150_a05119a4dc_c.jpg

Dvorište dvorca koji je pretvoren u luksuzan hotel.

Posted

Mlada službenica nije odmah razumela šta zapravo tražimo, ali je taj razgovor iz drugog plana slušala njena šefovica koja je odmah priskočila u pomoć. Spomen-prostorije koje su nas zanimale nisu stalno otvorene i nisu deo redovne turističke ponude koja se nalazi na svakom prospektu. Ko zna kada je neko tamo poslednji put bio i interesovao se za život Švaba u Zemunu? Okrenuli su neki broj telefona iz telefonskog imenika i nakon kratkog razgovora smo dobili informaciju da će naš domaćin doći za sat vremena i da za to vreme možemo malo da prošetamo. Hvala im od srca!

 

Dobijeno vreme smo iskoristili za kratki obilazak gradića i tada smo pronašli i interesantan plakat koji nam je definitivno potvrdio da smo na pravom mestu.

 

#45

45669197345_351827c277_c.jpg

Plakat o „Franctalcima“ iz gradskog parka u Mondzeu.

 

#46

45669198355_be9863525c_c.jpg

 

#47

45669199075_55e99cec1b_c.jpg

Detalji sa plakata.

Posted

U dogovoreno vreme se u prostorijama turističkog centra pojavio stariji gospodin za koga nije bilo teško pretpostaviti da je naš domaćin. Kratko upoznavanje i komunikacija na lošem engleskom jeziku. Na žalost, ime mu nisam zapamtio. Kako ću kasnije iz razgovora saznati, on nije iz Zemuna – iz okoline Sombora je, ali njegova supruga je poreklom iz Zemuna, a živela je u kući na kraju Glavne ulice (današnja Prvomajska). Bili su još deca kada su u kolonama napustili ratom zahvaćena područja, a upoznali su se u Austriji.

 

Spomen prostorije se nalaze u obližnjoj zgradi, blizu turističkog info-centra, na prvom spratu. Čudan me je osećaj obuzeo kada je naš domaćin otključao vrata i kada sam na zidovima video fotografije sa poznatim motivima. Dok sam se ja trudio da kroz razgovor saznam što više ličnih pojedinosti, supruga je okolo fotografisala. Znao sam da ću sa Interneta saznati sve opšte informacije, tako da se na tim pitanjima uopšte nisam zadržavao.

 

Sa ljubaznim domaćinom smo se rastali pored spomen ploče koja se nalazi u obližnjem parku pokraj bazilike Sv. Mihajla. Sat vremena prijatnog druženja i ćaskanja mi je proteklo kao tren, čak toliko brzo da pod jakim utiskom i emocijama ni zajedničku fotografiju nismo napravili. Toga sam se, na žalost, setio tek kada smo se rastali. Valjda će biti još neka prilika za susret i fotografisanje.

 

#48

45859398974_e9bd65b8a2_c.jpg

Park sa spomen-pločom.

 

#49

31642633287_e6ababc593_c.jpg

Emotivna fotografija jednog zemunca.

 

#50

45859399984_165b123c0a_c.jpg

50 godina „Franctalaca“ u svetu. Spomen ploča iz 1994. godine.

 

Teško je ovu priču privesti kraju jer su emocije i dalje vrlo pomešane. Jedno je sigurno, ratovi nikada nikome nisu dobroga doneli i hvala Švabama što su sačuvali i održavaju uspomenu na svoj život u Zemunu. Do tih informacija nisam mogao da dođem u zemunskom Zavičajnom muzeju jer on već 15 godina ne radi zbog renovirnja parketa(!), a ko zna šta oni od informacija uopšte i imaju? U mom Zemunu nema ni traga ni glasa o boravku Nemaca, čak ni neke spomen ploče, koji bi govorili o njima i podsećali da su tu nekada živeli. Srećom, pedantnim Nemcima se to ne može dogoditi. Oni svoju istoriju čuvaju i pokazuju, ma kakva ona bila. U to sam se mnogo puta uverio do sada.

Posted

Spomen prostorija je prepuna autentičnih predmeta i dokumenata, pa pogledajmo samo jedan deo te bogate riznice zabeležen okom kamere na licu mesta. Fotografije govore više od 1000 reči!

 

#51

45669201095_5fae8d2b8a_c.jpg

Ukaz Kajzera Franca I o dodeljivanju zemljišta u Zemunu.

 

#52

44765680010_e172179cf3_c.jpg

Plan Franctala. Na njemu nije teško prepoznati i današnje ulice.

 

#53

46583522291_25be4529cc_c.jpg

 

#54

31642634847_3b6903ebc7_c.jpg

Crkva Svetog Venedina je ostavila posebno dubok trag u sećanjima zemunskih Švaba. Ona je bila simbol njihovog postojanja i vere.

 

#55

32709552268_d81ea2a35e_c.jpg

Molitvenici.

 

#56

46583525501_97f6716f72_c.jpg

Za neke dokumente ne treba tumačenje.

 

#57

46531328162_e457843c3b_c.jpg

 

#58

46531331652_4e423bbef5_c.jpg

 

#59

32709553518_161a2a7a80_c.jpg

 

#60

45669215155_ca0708c401_c.jpg

Posted

#71

45669217675_e98e211125_c.jpg

 

#72

31642637007_d1cf3d2e43_c.jpg

 

Priču o Švabama iz Zemuna ću završiti pitanjima: Zašto u mom Zemunu ne postoji objekat u kome bi se negovalo sećanje na bivše sugrađane, a koji bi bio spona za buduću saradnju? Zar nije logično da zemunske Švabe za svoje mesto redovnog okupljanja imaju (i) Zemun? Saslušao sam neke intervjue sa njihovog sajta i u njima se može čuti da se pojedinci i dalje osećaju zemuncima! Jednom zemunac – uvek zemunac!

Posted

 

U okolini Mondzea se nalazi stara vodenica/mlin Erlachmühle (GPS: 47°51'32.123" N 13°19'34.318" E) koja je nedavno proslavila 600 godina svog postojanja i rada. Nakon časa istorije, tamo smo otišli da se okrepimo uz bavarske krofne, čijem smo prženju na puteru bili svedoci, i hladan točeni radler. Živeli!

 

 

#73

31642641167_ea94462b1c_c.jpg

 

#74

45859411474_78587deaea_c.jpg

 

#75

45669224085_67d347eafe_c.jpg

 

#76

32709573518_342fa5d844_c.jpg

 

#77

46583555641_ffa347b217_c.jpg

Posted

Hvala ti na ovoj prici. Zaista sjajna reportaza, koja meni posebno, kao potomku jedne zemunske svabice, koja je u Zemunu i ostala sve do smrti 1998. godine i te kako znaci.

Posted

Nema na čemu work! Zadovoljstvo mi je da što više ljudi pročita ovaj tekst jer se puno toga može naučiti od zemunskih Švaba. Oni se sada ponašaju bukvalno kao mala etnička grupa koja održava svoju tradiciju. Čitao sam malo dokumentaciju koja nam je dostupna i uvideo da u Zemunu, u onim tragičnim posleratnim čistkama, a i za vreme rata, sva ta zlodela koja se pripisuju Nemcima nisu, u najvećoj meri, počinile zemunske Švabe. Oni su bili posebna priča, zajednica za sebe. Potpuno su bili uklopljeni u ovdašnji ambijent, pa su im i pojedini elementi folklora pomešani sa ovim ovdašnjim. Iskreno preporučujem, naravno koga sve to interesuje, da se malo duže zadrži na njihovom sajtu. Ima tamo raznog materijala, pa čak i maketa Franctala sa položajem kuća i imenima vlasnika.

 

Svi ovdašnji članci se završavaju informacijom da su oni proterani i to je sve. Sada sam se prvi put zainteresovao i za sudbinu tih izbeglih Nemaca i, moram priznati, nije me ostavila ravnodušnim.

Posted

Nekad davno KPGT je u režiji Dušana Jovanovića imao predstavu HEIMAT, pa potražite, koga interesuje.

 

Preporučam i Radio dramu Kaće Čelan

 

I naravno, "Student nije zapalio žito"

 

 

Posted

Hvala drugari.

 

Homer, odlične preporuke! Počeo sam da slušam dramu i ostavio za neki drugi put. Ni malo prijatna tema i čovek mora biti raspoložen za tako nešto. Čim počne da se čeprka po tom delu naš prošlosti uvek se vratim rečenom da to mogu da razumem, ali nikako i da opravdam. Jako teška tema sa kojom se moramo svi suočiti ukoliko mislimo da budemo poštovani kao narod. Samo, čini mi se da smo jako daleko od toga. Guranjem istine pod tepih ništa se ne može uraditi.

Posted

puckons znam. To sve nije atraktivno da bi bilo deo redovne turističke ponude. Oni su etnička grupa koja vodi računa o sebi i čovek mora da se zainteresuje da bi za njih saznao. I mi smo slučajno nabasali na informacije o Švabama iz Zemuna.

 

Spomen-ploča se inače nalazi u parku sa desne strane od bazilike, a do nje si sigurno došao. 50m desno i tu je spomenik.

 

Koordinate sa kojih je napravljena ova fotografija

47°51'19.975" N 13°21'4.75" E

 

45872627964_bc1a6bc7b8_c.jpg

 

Posted

Hvala Nidžo!

 

Prvomajska ulica u Zemunu je drastičan primer kako su sve nove vlasti, neka više neka manje, ruinirale ovaj deo Zemuna kome su Švabe dale osnovu. Evo još jednog primera "nekad-sad" kuće u Prvomajskoj. Ta kuća sada očigledno ima više vlasnika gde svaki vodi svoju politiku održavanja. Važno da je šareno!

 

46611316191_7e5dcb17ff_c.jpg

 

32737182458_a60b424ba0_c.jpg

  • 2 months later...
Posted

Moj deda je Svaba iz Zemuna :). On je ocigledno ostao u Srbiji ali nije bilo lako. Hvala na lepom tekstu. Dedu nikad nisam upoznao a i dok je bio ziv nije mnogo pricao o proslosti. Ja sam nekako uzeo na sebe da sve to istrazim.

Posted

Hvala ti na interesovanju. Nadam se da si ovde pronašao neke informacije koje nisi znao. Kada budeš imao nešto novo zamolio bih te da to i nama predstaviš.

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...
powered by