Jump to content

Priroda, pejzaži. . . (otvoreno za sve)


banejuga
 Share

Recommended Posts

^

Ovde ti odnos tamno svetlo nije bas najbolji, a bio bi odlican da si malo selektivno posvetlio ovaj putokaz kad si vec ovako potamnio nebo, ovako najsvetlji deo fotografije je pocetak stubica na kome se nalazi putokaz i trava oko njega, a zasto je to tako ne znam, mozada ima neki skriveni smisao... Odnos boja je ok, toplo hladno je u harmonicnom odnosu.. Kadar odlican u skladu sa nazivom a i bez naziva elemti kimpozcije ovaj puteljak, znak i prostor u drugom palnu dobro su povezani.

 

@Aleksandar_Petrovic

Pozdrav kolega i dobro dosao na forum...

Prvi rad zanimljiv, druga fotka korektna, ima pristojnu kompoziciju kadra.

Link to comment
Share on other sites

Po meni je vrhunski greh osvetliti nebo zatamnjeno CPL filterom.

Btw, koliko to slaganje boja ima veze u slikarstvu - toliko nema veze s vezom u pejzažnoj fotografiji. Kod pejzaža ti biraš mesto, kadar, svetlost a boje bira majčica Priroda. Ti to možeš samo malo da koriguješ gradijent filterima ili u obradi - ne možeš da izmisliš boju koje tamo originalno nije bilo. Gledam sad fotke Galen Rowell-a i dobar deo njih nema nikakve komplementarne boje ali fotke i dalje neverovatno ubijaju. Npr ova, tri boje čine trougao a nijedna suprotna (zelena, narandžasta i plava). Ubi me ako je to on tamo znao dok je nameštao kadar.

Ili primer iz slikarstva, dok su od Njutna svi vodili računa o tome, naročito slikari XIX veka, dotle je Rubens bio potpuno nezainteresovan za to odnosno verovatno nije ni bilo otkriveno. On se čovek bavio svetlošću i pogodi ko se danas više ceni u svakom smislu, Rubens ili Mone 😁

Link to comment
Share on other sites

^

Kolega, imas motiv koji je u mraku i nebitan deo fotografije koji ljasti... Fotka koju si naveo kao primer ima dobar balans likovnih elemanta, zato je i lepa, autor je svetlom i boljama jasno naglasio glavni motiv a isto tako ravnomerno prema glavnom motivu likovno estetski resio podredjene elemente, zato je fotografija lepa, to je ono sto fali na tvojim fotografijama koje sam kritikovao.

Ovo ostalo sto si pomenuo, daleko smo mi o do toga da bi o tome disktovali sa punim razumevanjem, aj prvo na svakoj fotografiji boje da slozimo i odnos tamno svetlo na likovno esteski skladan nacin pa cemo lako to sto radimo da odvedemo u nekom drugom  pravcu.

Vidim sta pominjes, ali mislim da pravis istu gresku kao i mnogi koji zele da unaprede to sto rade, koji razmisljaju o tome sto rade, mesto provo da dobro utvrdis lekciju po lekciju, recimo boju kao element komopozcije kadra, i tako sve redom cime se bavi torija forme, letis ka nekim autorima cije radove ne umes likovno estetski da desifrujes na pravi nacina, a pokusavas da kopirasa vizuelni stil... Ne moze da se preskoci 200 stepenika i da se stigne na cilj... Mozda gresim ali to zakjljucujem na osnovu mnogih diskusija koje smo imali i raznih primera koje si naveo a kojima se nisi dovoljno priblizio kroz ono sto si sam uradio bez obzira sto lici.

Ne mislim ama bas nista lose ovim sto ti kazem, podzavam tvoju teznju, ali mislim da fali nesto kako bi zaista poentirao na pravi nacin, ne samo sporadicno nego uvek.

 

"Po meni je vrhunski greh osvetliti nebo zatamnjeno CPL filterom."

To kazi  ovi sto fotkaju samo JPG 😝 Bez obzira sto ti na kontu toga nisam prigovorio sto se tice ove fotke, svakako treba sve korigovati i podrediti glavnom motivu, dominanti, u kojoj meri i na koji nacin zavisi od sastava scene, a to se radi vestim baratanjem likovnim elemtima, kao sto je to uradio autoro na primeru fotografije koju si postavio. Slikarstvo ili fotogafija sustina je ista.

Link to comment
Share on other sites

Ajde da se složimo da se ne slažemo.

Slikarstvo je slikarstvo, fotografija (konkretno pejzažna) je fotografija, zajedničko im je samo da su likovne umetnosti. Nisu često primenjiva pravila iz jedne oblasti na drugu, mada ima i gde jesu, npr aj' primeni slaganje boja na crno-belu fotografiju. Sledeća stvar je da se tehnički deo (gorepomenuta pravila) lako nauči, onaj sadržajniji vrlo teško do nikako, to u startu imaš ili nemaš, a mi vrlo često polemišemo o prvom a niko ne vidi drugi.

 

Ili recimo zamisli ovaj primer koji je adekvatna analogija. Ti i ja smo mlađani srednjoškolci, obojica krećemo u slobodno vreme da učimo gitaru. Ja već drmam neke HM rifove na akustičnoj, ti improvizuješ nešto što liči na bluz. Posle pet godina upornog učenja ja već skidam Satrijanija i maštam o tome da se ribe pale, ti i dalje improvizuješ nekakav bluz. Posle deset godina, ja uzmem kokakolu i spid i onda skidam Malmstina, ti i dalje improvizuješ bluz. Posle dvadeset godina, ja sam batalio gitaru a ti i dalje mirno sviraš sopstveni bluz i to zvuči, onako, ozbiljno.

Pitanje: Ko je od nas dvojice umetnik? Ko je  tehničar tj zanatlija? Ko može da skine Raskršće u prste tačno i koliko je to i da li uopšte bitno? Ko može da izrazi emociju? Da li treba u izražavanju emocije kroz jednu kompoziciju da se upotrebe baš svi trikovi, pedala, tremolo, sviranje iza leđa, itd? Koliko vredi tehnika kad ne umeš da improvizuješ? I kod tonova postoji slaganje kao kod boja, ako tu omaneš - omanuo si potpuno prilikom improvizacije.

Eto, tolika je razlika između tehnike (kompozicije, boje, blende, ISO) i sadržaja fotografije, odnosno emocije koju fotografije izazivaju.

Btw o Rembrantu mogu da ti sad napišem referat od 50 strana, ali iskreno nemam vremena, uzet je samo kao primer jer jer recimo na 80% njegovih portreta nemaš da vidiš komplementarne boje. Ima i gde možeš, ali ne možeš svuda. Ili pogledaj npr ovu, ni traga od komplementarnih. Nisam džabe pomenuo njega pošto se za komplementarnost boja nije znalo u njegovo vreme, zna se od Njutna odnosno stotinak godina posle Rembranta. A ipak slike su mu vrh, što znači da je itekako znao ponešto o bojama, iako je koristio susedne a ne komplementarne. Eto koliko insistiranje na suvoparnim pravilima može da bude pogrešno, njega bi danas na Likovnoj Akademiji iznapušavali najstrašnije ako ćemo o komplementarnosti recimo. Ima jedna slična fora tj zezanje gde Amerikanci kritikuju HCBresson-a i neke njegove fotke na nekom forumu u stilu "fokus na pogrešnom mestu, loša ti je BW konverzija... A da kupiš bolji DSLR?"

E to me podseća ponekad na naše kritike, nemoj da se ljutiš, ne mislim na tebe direktno i tvoj način kritikovanja već na činjenicu da svi nešto tehnički komentarišemo a zapravo gubimo iz vida poentu onoga što je na fotkama.

Najbolja kritika bi po meni bila pitanje "a šta ti pobratime ovom fotkom nama hoćeš da pokažeš?"

I kad se to pitanje postavi onda si tropa, kad moraš da objašnjavaš svoju fotku i pišeš ode i traktate onda džabe sve, promašio si metu. Nema veze što je kompozicija dobra kad ne prikazuje ništa.  Najbolja fotka je ona kojoj nije potrebno nikakvo pitanje a ni objašnjenje. Ili recimo što ja ponekad imam običaj da kažem, glupo mi je da branim ovu fotku samo zato što je moja.

Link to comment
Share on other sites

"Najbolja kritika bi po meni bila pitanje "a šta ti pobratime ovom fotkom nama hoćeš da pokažeš?""

Pa ja u pravo o tome govrim i obrazalazem zasto sebi postavljam to pitanje ali ne bas bukvalno... Stvar je u tome da likovni elementi nisu slozeni u skladu sa onim sto hoces da kazes, i to nema veze sa pravilima, jer pravila ne postoje. Na primeru fotografije pejzaza koju si postavi slozeni su odlicno sa dovoljno nesavrsenstva da sve deluje prirodno i lep kao da je stvarno tako... Na toj fotografiji plavo neb je tu, plavo taman koliko treba a ne da proguta svojom jacinom glavni motiv, zelena je zelena tako je bliza hladnim bojama a ne zuto zelena, vrhovi planina su u jakim toplim tonovima a ti jaki topli tonovi dozvojavaju jaci kolorit u hladnim bojama koji svojom snagom nece progutati i baciti u drugu plan planinski vrh obasjan suncem pa cak ni ovaj crveno ljubicasti cvetic vec naprotiv ta jasna razlika izmedju toplog i hladnog u jakom kontrastnom odnosu naglasava vrh planina, tople i svetlije delove u dolini i ovaj cvetic koji je na granici sa hladnim bojama, sve je poslozeno gotovo idealno... Ta fotogafija je dobra u kompozicija kadra, ali je odlicna u odnosu boja i odnosu tamno svetlo, sustinski svi likovni elementi od kojih je statkana odlicno su poslozeni, zato je tako lepa.

Postoji teorija umetnosti, sa akcentom na teroju forme koja nas uci da tumacimo tudja i stvaramo sopstvena likovno umetnicka dela... Samim tim i ova rebrantova slika moze da se desifruje likovno estetski, da se desifruje misaoni tok autora koji je doveo do ove slike, sve je to daleko slozenije od povlacenja paralale sa komplementarnim bojama (ne zasto si je pravio), ili nekim izmisljenim pravilima, al bez mnogo zalaznje u dubinu (ne bih se ni usudio) odmah na prvu se vidi da je koriscenjem boja autor razdovjio bitno od manje bitnog, od krupnih celina do sitnih detalj, kao i kod ove pejzazne fotke.

 

Ne vezano za tebe ili bilo koga... Opet cu ponoviti, slikarstvo ili fotogafija sustina je ista, i jedno, i drugo su likovni radovi, samo je put do cilja drugaciji, s tim da fotografija ima pravce kao sto je dokumntarna gde je sustina na prvom mestu i ako je sustina jaka tesko da ce je narusti likovno estetski nesklad, ali ako je jos uz to i likovno estetski skladna onda je to bas vrhunska fotografija... Tako da obrni okreni fotografija je likovni rad, slika je likovni rad, a kroz svesno ili nesvesno koriscenje likovnih elemenata autori donose sustinu, ko ne razume da je to osnova i da sistem tako funkcionise a nema mnogo talenta bauljnje u mraku je zagarantovano, a siguran sam da svako samo uz pravilnu edukaciju moze da nauci da pravi lepe fotografije.

Link to comment
Share on other sites

Sve što si ti napisao jeste tačno, ništa nije sporno. Ali fotografija je mnoooogo širi pojam od toga što si naveo kao likovne elemente, boja, estetika... Recimo Robert Capa, Goran Tomašević, Kevin Carter... su likovi koji zu zadužili ovu civilizaciju upravo svojom brutalno sirovom emocijom koju prenose - često bez ikakvih (suvišnih!) estetskih pretenzija. Pogode oni estetiku ali slučajno. I to je fotografija, i to vrlo validna. Ili što reče HCBresson, negde pred kraj života, o svojim fotkama nešto u stilu "Aham... Luda sreća." A mi se ubismo da to protumačimo kao vrhunsku kompoziciju (što zapravo i jeste). Onda dalje dokumentarna, to se na srpskom sad valjda kaže life fotografija, sportska, žurnalistika; sve su to grane fotografije gde se estetika drugačije tumači nego u slikarstvu. Pogledaj koncertnu fotografiju, magnumovce (evo baš Rene Buri - nikakve komlementarne boje), pogledaj pobednike domaćih foto-festivala, pogledaj stock, itd itd. E sad, mi smo drugari, nemoj da se ljutiš zbog sledećeg, ja sam samo iskren i dobronameran pa ću da probam da utičem na tvoje fundamentalne stavove:

 

Batali ti na vreme taj piktorijalistički tehnički odnosno estetski aspekt, nigde te to ne vodi uzbrdo već u najboljem slučaju pravo; savladao si estetske osnove za sve ovo vreme više nego dovoljno dobro; to se svi slažemo - pogledaj fotografiju sa aspekta emocija i prenete poruke i videćeš čitav novi svet kreativnosti. Loviti emociju, momenat, reakciju, to je level II u odnosu na estetska pravila, koja usput baš i nisu nešto stroga kao što vidimo. Izguglaj Smenu I Kortoa i njihove svojevremene radove, videćeš o čemu je reč.

Dakle, batali heavymetal i pređi na blues, kad si već talentovan i kad imaš vremena. Dalje ćeš da doguraš 😉

 

" There are no rules for good photographs, there are only good photographs. "

" There is nothing worse than a sharp image of a fuzzy concept. "

Ansel Adams

Link to comment
Share on other sites

^

Sve ovo sto si napiso odnosi se na dokumntarnu fotografiju, spontano nastale fotke, i to je ok, osvrnuo sam se na to u svom predhodnom kometaru " s tim da fotografija ima pravce kao sto je dokumntarna gde je sustina na prvom mestu i ako je sustina jaka tesko da ce je narusti likovno estetski nesklad, ali ako je jos uz to i likovno estetski skladna onda je to bas vrhunska fotografija... "

Polazna tacka ove diskuije je tvoja u osnovi pejzazna fotografija koja nije dokumentarna, spontana, nema u sadzaju neki trenutak koji si vrebao i ulovio, ako to iskljucim jer toga svakako nema sta ostaje ? Ostaje mogucnost da spajanjem elemnata koji cine kompoziciju kadra stvoris neki narativ, u tome si uspeo i to sam pohvali, ostaje da ta scena bude lepa, znaci primarna vrednost fotografije koju si postavio ili makar jednako bitna kao i narativ je likovna vrednost koja se stvara slaganjem likovnih elemanata, prvo kadriranje u cemu si uspeo, pa zatim u obradi korekcijom svetla i boja gde si delimicno omanuo objasnio sam sam vec u kojim detaljima i zasto... To u cemu si omanuo odma upada u oci bez mnogo analzi, kako ovde tako i na predhodnim fotkam koje sam kritikovao, bas zato sto je tako ocigledno zato sam napisao komntar, i obrazlozio... To je prosta analaiz kojom posmatrac definise sta je autor hteo da kaze, da prikaze i kako je to uradio, kako si formom predstavio sustinu... Da su ovo strogo dokumntarne fotke koje na kvalitatan nacin prikazuju sustinu, momenat, ne bi obratio paznju na to koliko su likovni elementi uskladjeni sa sadrzejem scene, i ne bi to bila primarna vrednost u analizi.

 

Ja inace volim mrtvu prirodu, staticne scene kojima mogu da se posvetim i dobro da ih odmerim pre nego sto napravim snimak (namam zivaca za dokumntarne/spontane fotke), ne zanima me nista sto je dokumntarno, spontano sem ako mi samo od sebe ne uleti u kadar, i ako najvise, i jedino vrednujem dokumentarnu fotografiju... Umem dobro da vidim dokumntarne fotke koje vrede i jasno da ih razdvojim od dokumntarnih u pokusaju, a 99% dokumentarnih fotki koje mogu da se vide na netu zapravo nista ne vredi, jer najvise je onih koji bi da snimaju nesto spontano, 0 snage u sustini i narativu, jos su uz to i likovno grdne, znaci horor hehe 😆 jos se ljute kada im neko napise da im je fotka bezveze, e to su beznadezni slucaji, gori od fejzbuk i instagram slikadzija.

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Thnx, jeste, sad nešto gledam po netu - svi imamo isti kadar (a koji drugi kadar naći sa tog vidikovca?) ali ja nisam zadovoljan činjenicom da je snimljeno maltene u podne. Trebalo bi tamo otići predveče ili ujutru, a bogami i noću. Koliko sam upoznat, do tog mesta može i kolima što smo sa užasom spoznali nakon višesatnog pešačenja sa dečurlijom.

Link to comment
Share on other sites

^

Ovo orginalno odnosilo se upravo na to video sam sadrzaj 1000x ali ne ovako, obicno je sve zeleno sa teznjom da bude sto lepse (vecina ga obicno usere prenaglasenim bojama i kontrastom, a po nesto i strci u kadar), a ovaj je orginalan, krece kao neka pustinja a zavrsava se na horizontu zelenom oazom.. To sto je u podne ne smeta toliko, i ta prica sa ostrim svetlom da je lose ima smisla samo ako ostre senke estetski narusavaju scenu, ovde to nije slucaj.

Ako moze kolima onda ci da ugrabim priliku da odkampujem jedno vece tamo 😋

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Thnx, nego jel neko ima ideju za ovaj kockasti bending koji se vidi na Flickr B/W fotkama, toga nema ni u RAW-u niti u JPEG-u? Sve snimam u najvećem kvalitetu, naravno, obrađujem u 16b i 32b, nema reči o bilo kakvom bendingu niti bulažnjenju senzora na tim podešavanjima. Biće da je Flickr počeo ipak malo više da kompresuje prewiev fotku, nešto kao fejs npr.

Link to comment
Share on other sites

Hvala, ja tu stalno eksperimentišem, ovog puta je bilo na po 60sec okidanje. Za pun Mesec, logično, treba više. Brzina rotiranja neba na ekliptici (tamo je i Mesec) je oko 15 uglovnih stepeni na sat, to znači 15 ugaonih minuta za minut. Prečnik Meseca je 30 ugaonih minuta što znači da na dva vremenska minuta staju puni Meseci u piksel jedan do drugoga.

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
 Share

×
×
  • Create New...