Jump to content

Homer

Članovi
  • Posts

    1,811
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by Homer

  1. Da oživimo temu Urbana Gerila Urban Guerilla by Alen Robovic, on Flickr
  2. Nekad davno KPGT je u režiji Dušana Jovanovića imao predstavu HEIMAT, pa potražite, koga interesuje. Preporučam i Radio dramu Kaće Čelan I naravno, "Student nije zapalio žito"
  3. Nikon’s Z-Mount Can Accept f/0.65 Lenses Sony: We Could Make f/1.0 Lenses, But Photographers Don’t Want That A što se tiče "kreativnosti", ona je potrebna za male blende, f 5.6 - f 11 traže stvarno kreativnost u svim elementima fotografije. Velika blenda je sama po sebi vizuelno posebna i raskošna, sa plitkim DoFom i kremastim bokehom, da ne traži toliko kreativnosti koliko mjere da neprešećeriš dobru kafu.
  4. U tri čina 1 Mahalanje / Curiosity by Alen Robovic, on Flickr 2 Mahalanje 2 / Curiosity by Alen Robovic, on Flickr 3 Achim by Alen Robovic, on Flickr
  5. Ringispil 2 by Alen Robovic, on Flickr
  6. Sigma 50 mm 1.4 @1.4 i D700 ABD by Alen Robovic, on Flickr
  7. Upravo je to zabluda koja još i danas cio ovaj region drži u okovima primitivizma i divljaštva. Na žalost, usvajanje tehničkih vještina i materijalni progres ne znače i civilizacijski progres. Znači samo da "ruralci" mogu imati bolja zvanja i više para. 5roviceve fotografije su predivne, zato što tu vidimo ljude koji iskreno pokazuju ko su i šta su. Nema stege i pritiska da se kamufliraju i pate. I ne stide se toga, naprotiv. Ovo su ljudi sa Radovanovog 14 sprata, na oproštajnoj zabavi prije odlaska u soliter ili na raspustu kad pobjegnu iz svog kaveza. Ima jedan stari aforizam: Sagela se Ruža i pomirisala svoj korijen i reče "Uh, što smrdi"
  8. 1 Andric Grad by Alen Robovic, on Flickr 2 KG 1 by Alen Robovic, on Flickr 3 KG2 by Alen Robovic, on Flickr 4 KG3 by Alen Robovic, on Flickr 5 KG5 by Alen Robovic, on Flickr 6 KG4 by Alen Robovic, on Flickr 7 KG6 by Alen Robovic, on Flickr 8 KG7 by Alen Robovic, on Flickr
  9. Hands by Alen Robovic, on Flickr
  10. Evo ja ću, koliko mi se čini i koliko sam shvatio ipak ostati u: "klasi prosečnog "kliktača sa smartfon kamerom", sa jedinom idejom vodiljom "vidi gde sam bio - vidi šta sam video" jer isto to možeš da predstaviš i šire, bolje, čitljivije, kroz formu i estetiku koja je (milenijumima) univerzalno prihvaćena kao dobra a uz očuvanje sopstvene suštine kroz pristup i način." I to ne svojim izborom, već očiglednom nemogućnošću da učim i napredujem i da prihvatim vladavinu forme nad sadržajem. A takođe, ne pada mi napamet ni da odustanem od postanja svojih kliktačkih smart fone fotografija :D :D E sad, što se tiče ove konkretne serije, ono što sam rekao ozbiljno sam i mislio, uz malo više pažnje na detalje vjerojatno bi fotografije bile manje neloše ali sumnjam da bi bile bolje. Jednostavno kad je fotka dobra onda je dobra :D :D
  11. Nema mjesta ljubomori :), a i realno govoreći nije baš ovaj account toliki krš kao što pričate.
  12. Na Drini Cuprija Old Bridge by Alen Robovic, on Flickr
  13. :D Pa naravno, :D Ja svaki dan naučim barem jednu novu stvar i to samo slušajući druge. Bitno je slušati ne samo čuti.
  14. Iskreno, ja ti i nemam šta puno odgovoriti. Ponajviše za to što ja i nisam prava osoba za ovakve diskusije. Ne vjerujem da je prvo potrebno "pojeti kuruze nemilice" i savladati sve tajne zanata i arta, da bi započeli graditi svoj stil. Mislim da je to često utjeha mnogima koji nemaju dovoljno talenta i cio život savladavaju te tehnike i zanatske tajne i stalno nešta malo fali da bi dobili ono pravo, sanjano. Možemo mi pričati šta hoćemo ali talenat, ideja i konačno koncept koji se uspije razviti, su najbitniji. Pravila, tehnika itd. prate ovaj proces, na moju i žalost mnogih drugih, one ne predvode proces napretka, posebno ne umjetničkog ili nekog artističkog. I ponovo se postavlja ono osnovno pitanje, pitanje svih pitanja. Zašto ja fotografišem? Tek odgovorom i to iskrenim, može se ovakva jedna diskusija usmjeriti u pravom smjeru. Ja fotografišem jednostavno jer to volim, taj pokušaj izražavanja samog sebe i što je još važnije, komunikacije sa drugima putem fotografije, mi čini zadovoljstvo. A još veće zadovoljstvo mi čini ta osamljenost koju nudi fotografija, mogućnost da se koncetrišem na nešto što je samo moje, nešto kao lična anti stres terapija. Bez ambicije da ostvarim nešta veliko, čisto da fotografišem, da uživam u tome i pokažem "vidi gdje sam bio, vidi šta sam JA vidio ". A kako polako zalazim u neke ozbiljnije godine, postaje mi taj aspekt sve važniji. Da zaključim, još davno Rambo je rekao "Ako hoćeš da preživiš rat, moraš postati rat" (To survive a war, you gotta become war). Prevedeno na fotografski teren: "Ako želiš da budeš fotograf, moraš živjeti fotografiju". Što se tiče potrebnog vremena na lokaciji, to u velikoj mjeri zavisi od iskustva ali trenutnog raspoloženja. Jednostavno nekad ima dana kad je inspiracija tako daleko. I to takođe igra ulogu barem meni. Pozdrav veliki, svima. :D
  15. U pravu si, nisam na to do sada obraćao pažnju jer glagol "izvinuti" , u njegovom pravom značenju, nisam do sada ni jednom upotrijebio tokom svog života. Dobro, možda nekad davno pišući neku domaću zadaću :D
  16. Prvo da se izvinem što se ovako kasno javljam, neka viroza me uhvatila + udružena sa puno poslovnih obaveza, tako da tek večeras nađoh snage da probam odgovoriti. Iskreno, najviše mi je žao što će ova analiza i priča o fotografiji na kraju završiti pod naslagama vremena i stotina drugih postova. Ja nemam šta puno odgovoriti na tvoju analizu i kritiku, ona je više nego validna i veoma detaljno objašnjena i argumentovana. I mislim da bi ne samo meni nego i drugim fotografima pomogla da sagledaju svoje fotografije iz perspektive promatrača. E sad, ja kao neki kontra argument, mogu reći onu istorijsku, izlizanu sentencu "Ja sam baš tako htio" :D ali činjenica je da to nije istina. Moja filozofija fotografije, koju nekako slijedim u zadnje vrijeme, kaže da u stvaranju i percepciji fotografije učestvuju: objekt (ono što se fotografiše), subjekt (onaj ko fotografiše) i gledalac (njegovo visočanstvo). Pitanje je, u kakvim odnosima i hijerarhiji stoje ova tri elementa. Sa jedne strane postoje fotografi kojima su promatrač i objekt svetinja i gdje je sve podređeno vizualnom zadovoljstvu promatrača i atraktivnosti objekta. Rezultat su stvarno extra dobre fotografije. A fotograf je alhemičar koji pravi tu magiju. E sad moj problem sa ovim pristupom jeste što često tokom ove čarolije fotograf nekako nestane sa scene. Ja sam puno više zainteresovan da sebe, ono sebično i bezobrazno, stavim u prvi plan i probam kroz fotografiju dati svoju emociju i viđenje onoga što fotkam. Odatle i ta neka težnja da kadar ne bude savršen nego da ima tu neku unutrašnju, filmsku dinamiku, da bude više dokumentaran. Da bude nekako ličan ili što bi rekli personaliziran :lol: :lol: Takođe i ova C/B konverzija sa jakim kontrastima i nekako punim rasponom svjetla od bijele do pitch crne me intrigira, što se može vidjeti na dosta dosta mojih fotografija. E sad što se tiče samih fotografija, kad je u pitanju br.8, ja da sam imao ovu tvoju viziju, napravio bih još tri koraka i izašao iz ovog pasaža. Ali ja sam stvarno htio da napravim fotografiju koja gleda iz crne duboke pećine. Da se vide ovi crni obrisi. Isto se odnosi na fotke br. 4 i 5 , tu je ovako kadrirano baš da bi se dobila ta neka unutrašnja dinamika i nedorečenost kadra. što se tiče br.9, sve što si rekao stoji, ali bilo je tako kako jeste i stvarno nije moglo bolje, što se tiče br. 10 takođe se slažem sa svim što si rekao ali meni je ovakva fotografija kakvu sam je postavio baš legla, ima mi neku emociju starih cb filmova u meksiku u podne za vrijeme sijeste. Da zaključim, svi mi (hvala svemiru) vidimo ovaj svijet i fotografije drugačije, nisam htio da branim svoje fotke, jer iskreno, da su stvarno nešta dobre gledali bi ih negdje drugdje B) B) Samo sam htio probati objasniti da ipak iza ovih fotografija stoji neko razmišljanje, koliko god bile dobre ili loše. Na kraju hvala velika na par dobrih zapažanja ali i savjeta. :D Stvarno ću probati da malo više obratim pažnje na neke detalje, ali od konverzije i kadriranja ne odustajem. Pa bio najgori svih vremena :D A da može bolje može.
  17. Jackson 1 Jackson 6 by Alen Robovic, on Flickr 2 Jackson 5 by Alen Robovic, on Flickr
  18. 1 passing by by Alen Robovic, on Flickr 2 BWP by Alen Robovic, on Flickr 3 BWPI by Alen Robovic, on Flickr
  19. Da to je to vječno prokletstvo fotografa amatera, vrijeme samo po sebi je sveobuhvatno relativan pojam. Taj nedostatak vremena se ne ogleda u nemanju vremena da se sačeka neki HCB decisive trenutak. Takvo gledanje na stvari je poptuno pogrešno. Nijedan pravi ulični fotograf nije čekao "taj" kadar da se desi, čučeći, čameći, ispijajuži kaficu itd na interesentnaj lokaciji. Moja teorija kaže, da je svaka dobra fotografija već izmaštana u podsvjesti fotografa, a da onda samo čekamo idući kroz život da nam se ta scena, taj kadar pojavi u stvarnosti, pred očima i da ga ovjekovječimo našim aparatićem. Slijedeći ovu teoriju, čak i kad imamo samo par sati vremena, mi sigurno prođemo pored nekoliko extra HCB kadrova, ali ih ne primjetimo, jer ne postoje u nama, jer još ne znamo za njih. Tako da vrijeme jeste ograničavajući faktor, ali ne vrijeme da ga trošimo na ganjanje motiva, čekanja da se nešta desi, već vrijeme da boravimo u nekom mjestu, da se sa njim intimiziramo, družimo i maštamo. Da sami svjesno/nesvjesno izmaštamo svoj HCB trenutak :) Ja stvarno ne znam o čemu konkretno pričaš i gdje se sve ovo nabrojano osjeti, vjerojatno se osjeti ali ja to ne vidim. Mislim ima par beze fotki ali one su beze jer su takve i tu bi malo šta pomoglo. Mislim, imao sam vremena relativno dovoljno ali mi nekako nije trebalo. Npr oko fotke br 10 sam se baš namučio, probao sam neke varijante da uključim u kadar neke prolaznike ali to je bio loš izbor. Na kraju sam mora čekati nekih petnaestak minuta možda i više da dobijem desetak minuta ovakav prazan kadar. A leđa sam slomio dok nisam flare namincao barem približno tamo gdje treba, na kraju sam imao sreće i oreol na spomeniuku :) Slično je i sa br. 9 a na br. 8 su me privukli ovi stanioli na pločniku koji su svjetlili u mraku. I tako da ne dužim dalje jer ove ostale fotke i nisu nešta, realno :) Elem ja sam uživao. i hodajući i fotkajući i obrađujući i postajući i pišući ove redove. Pravo je osvježenje pričati o fotografijama a ne spomenuti ni jednom obradu, senzor, DR, MILC OVF EVF itd itd
  20. Iyvinjavam se, nije Piran već Kopar, demencija :D Kolor 1 Kopar 01 by Alen Robovic, on Flickr 2 Kopar 03 by Alen Robovic, on Flickr 3 Kopar 10 by Alen Robovic, on Flickr 4 Kopar 09 by Alen Robovic, on Flickr 5 Kopar 08 by Alen Robovic, on Flickr 6 Kopar 06 by Alen Robovic, on Flickr 7 Kopar 05 by Alen Robovic, on Flickr Tamna strana 8 Kopar 02 by Alen Robovic, on Flickr 9 Kopar 04 by Alen Robovic, on Flickr 10 Kopar 07 by Alen Robovic, on Flickr
×
×
  • Create New...