Koliko sam ja razumio vodiča i domaćina koji nas je vodio u obilazak, konji su divlji i nemaju vlasnike. Prezimljavaju na planini i slobodno lutaju prostranstvom. Procjenjuju da ih ima između 600 i 800 jedinki.
E sad, nisu potpuno odviknuti od ljudi jer postoji tih par udruženja u Livnu koji vode brigu o konjima, napravili su jedno veliko pojilište u planini a ima i par hranilišta uz glavnu cestu u slučaju velikog snijega.
To je preraslo i u pravu turističku atrakciju i biznis, tako da svi imaju koristi. 🙂
Kodni znak je najlonska bijela kesa za koju konji znaju da služi za donošenje jabuka, krušaka i ostalih slastica. Međutim ipak treba biti uporan i miran, ne dođu baš na prvu i jedan nagli pokret je dovoljan da ih preplaši.
Mi smo bili jedan dan, izlet je trajao 5 sati, od toga smo sa konjima bili jedno sat i po, ostatak vremena je bio u vožnji i traženju stada.
Prvo smo naišli na jedno manje stado od otprilike 15 konja, potom dublje u planini na puno veće sa app. preko 100 grla, a u daljini se vidjelo još veće stado. Međutim ono je bilo visoko u planini i ne bi mogli lako doći do njih.