Ja se ne bi ogradio samo na „M“ objektive, preporučio bih vam da razgledate i ostale „bajonetne“ jeftine obj. Canon, Minolta, Pentax, Yashica i ko zna koji još sve proizvodjači su jednom ili čak dva puta menjali bajonete. U njihovu posl.politiku ne ulazim, ali sada imamo papazjaniju raznih bajoneta, i masu jako dobrih i upotrebljivih jeftinih obj.
Naravno „Budževine“ imaju nedostatke što sa takvim varijantama jako teško možeš da postigneš brzinu i udobnost na koju si navikao sa standardnom (fabričkom) opremom. Ogledaju se u potpunom odsustvu bilo kakve automatike: kod modernih aparata pola pameti je u kameri, pola u objektivu, znači, oni pinčići prenose razne info ovamo-onamo. Kratkospajanjem (vratiću se naknadno zašto) je u najgorem slučaju moguće zbuniti aparat, ono drugo, ne bi baš da prejudiciram, ali sve je moguće. Drugi nedostatak: ne mogućnost korištenja objektiva u „normalnim“ i beskonačnim područijima, već samo u nekim bliskim macro područijima. Razlog za to je što različiti proizvodjači nisu usvojili (što bi svi blagoslovili) jedinstvene dimenzije komore za ogledalo, bajonet, razmak film – ivica kačenja objektiva, udaljenost zadnjeg opt. Elementa od ostatka mehanike itd...
Objašnjenje: bez ikakvog adaptera prisloni bilo koji obj. Na aparat. Prvi „test“ mogućnosti korištenja bi bio provera izoštravanja na beskonačnost. Ako dobiješ mutnu sliku u beskonačnosti, polako odvajaj obj. Od aparata, ako počne da se izoštrava slika, znaj taj obj. Lakše ili teže će biti u upotrebi. U suprotnom, prinesi f. Aparat nečem što je blizu (macro), pa onda izoštravaj (isti način). U nekom momentu ćeš dobiti ispravnu sliku. Znači objektiv uz veliki napor i veliko poznavanje mašinstva, posebno rada na strugovima, glodalicama i sl. Će biti veoma upotrebljiv macro obj.
Da se vratim na problem sa elektronikom i „štrčećim elementima“ m42 ili sl. Objektiva. Svi noviji ne auto focus objektivi imaju neku mehaničku spregu izmedju zatvarača i blende. Ta sprega se svodi na to da uvek kroz obj. Gledamo pri maksimalnom otvoru blende (najmanjem f broju objektiva), a tek kada stisnemo okidač da napravimo snimak, mehanika prvo zatvara blendu na izabranu vrednost, zatim diže ogledalce, otpušta prednju, zatim za njom zadnju zavesicu, spušta ogledalce, i otvara blendu. (neki ne rade sve funkcije (hasselblad dan danas, Zorki, stare minolte, Zeniti...) posle puštanja zadnje zavesice, ali to nije bitno.) Pošto je ovaj proces čisto mehanički, zbog njega se javlja kašnjenje – odnosno „lag“ od momenta kada stisneš okidač, dok se ne eksp. Film ili čip. U prednosti su ne refleksni aparati, pošto oni ne dižu ogledalo, a zatvarač nije zavesasti, već centralni (liči na blendu), te imaju kašnjenje koje je reda veličina 1/3 u odnosu na SLR. Zbog toga i mogućnosti praćenja pokreta tokom ekspozicije, ovi aparati su bili rado korišteni za sportsku fotografiju. (leica, Rolleyflex, Rolei...). Prenosnici za zatvaranje blende se obično nalaze na objektivima i to tako nefunkcionalno (za nas) postavljeni, da uglavnom štrče van zadnje ivice. Oni su u pravilu metali (provodnici), te je teoretski moguće da naprave spoj sa nekim od pinova na foto aparatu.
Kako „smiriti“ objektiv ako su suviše blizu kontakti?
Jednostavno: Pošto ste platili babarogu od objektiva malo više nego prosečan subotnji izlazak u grad, otvorite zadnju stranu (ako je moguće) i utamanite pipak. Ako ne moze, jednostavno odseći. Ovim ste se rešili svih nedaća koje mogu da eventualno unište vašeg ljubimca.
Rad sa ovakvim objektivom se svodi na sledeću tehniku:
Prebaciti program aparata na M (eventualno neki sa prioritetom blende), podesiti osetljivost, izoštriti objekt snimanja pri max otvoru blende (min f broju), zatim zatvoriti blendu na željenu vrednost (svetlo se smanjuje u okularu), stisnuti do pola okidač, da dobijete info o brzini zatvarača, (oni sa skupljim kartama kojima radi bar deo automatike mogu da pritisnu okidač do kraja), prenesete vrednost ekpozicije i škljocnete.
Pošto ste oslobodjeni bz-bz zvuka motora autofokusa, automatske blende, dobili ste uzivanje u sporom radu sa objektivima koji su po starosti malkice stariji od većine na DZ.
I na krajuAMomcil:
Nemam EOS-a, već tipujem na Nikona. Trenutno imam (ispravnu ?!?!) Minoltu X300 koja je baš dobro radila, prezivela ko zna šta, itd. Jedan od glavnih razloga zbog čega hoću da predjem na Nikona je jedistveni bajonet još od ’54, ako ne grešim godinu. Na moj aparat sam „kačio“ na „ručni“ način sve i svašta. Od običnih sočiva od rasturenih opt. Instrumenata, preko raznih M-ova, zorki M39, objektiva sa aparata za povećanje i starih montažnih stolova, čak sa fotokopir aparata, pa sve do 250mm f5.6 (4.500€) zeiss-a za Hasselblada. Kako je to sve izgleda, ne pitajte...

eh da, kizo, tek sada videh tvoje slike