...A i inače,mislim da su ravni krovovi o kojima kruže priče napravljene 60-70tih godina prošlog veka kad smo bili dobri sa afrikom i arapskim zemljama pa kao iz solidarnosti i mi uveli taj stil...Verujem da je tehnologija malo napredovala...
Na početku, treba biti precizan i reći da ravni krovovi kao takvi ne postoje. Pod terminom ravni krovovi podrazumevaju se krovovi sa nagibom manjim od 15 % (ravni krovovi sa velikim nagibom), a većim od minimalno potrebnog za nesmetano odvodnjavanje, od 0,5 %.
Iako to uglavnom zavisi od tipa ravnog krova, navodi se da bi njegov prosečni vek trajanja trebalo da bude najmanje 10 godina. Međutim, kako bi ravni krov uspešno ispunjavao osnovnu namenu, neophodno je da se kontrola i održavanje obavljaju redovno.
Tipovi ravnog krova
Ravni krovovi se prema materijalima i načinu izrade mogu svrstati u grupe. Ovde je data jedna osnovna podela, a vrste krovova su date u rastućem redosledu prema trajnosti, ali i prema troškovima izgradnje. To su:
* Asfaltni ravni krovovi
* Ravni krovovi sa jednoslojnom membranom
* Višeslojni ravni krovovi
* Ravni krovovi od ravnog ili profilisanog lima
Troškovi izgradnje variraju od 1-2 evra po kvadratu za asfaltne, odnosno jednoslojne krovne pokrivače koji se postavljaju preko postojeće krovne ploče, do 20 evra po kvadratu za metalni krov.
....
Koga interesuje kompletan tekst, Izvor:
http://www.buildmagazin.com/index.aspx?fld...;ime=bm0104.htmPo definiciji, dugovečnost građevinskog materijala predstavlja njegovu sposobnost da zadrži svoje fizičke karakteristike tokom određenog perioda vremena. Shodno tome, definicija da je dugovečnost nekog građevinskog materijala N godina, znači da u tom periodu, podvrgnut svim klimatskim uslovima za dati region za poslednjih N godina unazad (dugotrajno dejstvo maksimalnih i minimalnih temperatura, vlažnost u kombinaciji sa ekstremalnim temperaturama, kiše, sneg, grad u kombinaciji sa vetrovima, vetrovi sa habajućim dejstvom čestica prašine koje nose, UV zraci, zagađen vazduh u zonama industrijskog okruženja i dr.) taj građevinski materijal ne menja svoja fizičko-mehanička svojstva (čvrstoća, kompaktnost, termoizolacione i zvukoizolacione karakteristike, vlažnost, paropropusnost i dr.)
I dok je za svaki materijal ponaosob njegova dugovečnost u određenoj meri poznata (u razvijenim zemljama i propisana regulativom), protokom vremena sve je izvesnije da za dugovečnost konstrukcije nije važna samo dugovečnost svakog njenog sastavnog sloja ponaosob, već i njihove interakcije u okviru konstrukcije u kojoj se zajedno nalaze.
Ovo se posebno ogleda kod ravnih krovova, gde i najmanje zanemarivanje fizičko-mehaničkih karakteristika primenjenih materijala u slojevima neizbežno vodi ka degradaciji gotovo svih slojeva, što za rezultat uvek ima gubljenje termo-fizičkih i hidroizolacionih svojstava ravnog krova u celini. Stoga se još u fazi projektovanja posebna pažnja mora posvetiti ne samo odabiru materijala na osnovu njihovih karakteristika ponaosob, već i ukupnom sadejstvu svih projektovanih slojeva.
Jedan od osnovnih zadataka sa kojima se susrećemo kod rešavanja konstrukcije ravnih krovova je odvođenje pare iz slojevitog sistema termo-hidroizolacije ravnog krova, a koji se najčešće projektuje po sledećoj shemi:
* krovna ploča (od rebrastog lima ili betonska)
* paroizolacija sa ili bez sistema za odvođenje pare
* termoizolacija
* zaštita termoizolacije
* sloj za pad
* podloga za hidroizolaciju
* hidroizolacija
* sloj za zaštitu hidroizolacije (kod prohodnih krovova)
Osnovna primedba kod ovakvog sistema je usvojeni raspored slojeva, pre svega sloja za pad. Iskusni projektanti uvek će sloj za pad staviti ispod hidroizolacije i termoizolacije, tako da se u slučaju oštećenja ili proticanja hidroizolacije voda može drenirati sa najniže tačke....
U protivnom, voda koja dospe u termoizolacioni sloj, posebno posle par naizmeničnih ciklusa zamrzavanja i otopljavanja, obavezno dovodi do oštećenja termoizolacije, te posledično i do degradacije čitave konstrukcije ravnog krova. Međutim, faktor na koji se ne može uticati u etapi projektovanja radova, posebno kod izvođenja ravnih krovova većih površina, jeste klimatski faktor, tačnije vlažnost vazduha i atmosferske padavine u vreme izvođenja radova. Naime, parna brana, sa ili bez sistema za odvođenje pare, postavljena neposredno iznad krovne ploče, štiti od pare koja dolazi iz objekta, odozdo. Sa druge strane, hidroizolacija, kao završni sloj, štiti od prodiranja atmosferske vode u konstrukciju krova, ali se javlja i kao parna brana iznad termo-slojeva ravnih krovova, odozgo. Ostaje međutim problem vlage zarobljene između parne brane i hidroizolacije, u termoizolacionom sloju. Ova vlaga se najčešće javlja kao posledica atmosferskih padavina tokom izvođenja ravnog krova i verovatnija je što je površina krova veća, pa samim tim i vreme izvođenja duže.
Konačno, ono na šta se gotovo i ne može uticati je vlažnost vazduha u vreme izvođenja radova. Iako na prvi pogled izgleda zanemarljiv, ovaj faktor vrlo često u krajnjem utiče ne samo na termoizolacione karakteristike, već i na ukupnu dugovečnost ravnog krova...
Ako se zna da 1% vlage u mineralnoj vuni i do 20% umanjuje njena termoizolaciona svojstva, te ako je sadržaj zarobljenog vazduha u mineralnoj vuni oko 80% i ako je vlažnost vazduha recimo 80% (a vrlo često je i veća zbog uobičajenih letnjih kiša u većini klimatskih područja), sledi da između slojeva paroizolacije i hidroizolacije imamo zarobljen vazduh sa 64% vlage. Posle višegodišnjih naizmeničnih ciklusa visoke letnje i niske zimske temperature, rezultat je uvek isti – degradacija termoizolacionog, pa i hidroizolacionog sloja, ma koliko oni bili kvalitetno izvedeni....
Generalno gledano, na dugovečnost ravnih krovova utiče veoma mnogo faktora. Ono na šta može da se utiče je pravilan izbor sistema za termo-hidroizolaciju ravnih krovova, a posebno izbegavanje grešaka u projektovanju, izvođenju i eksploataciji ravnih krovova koje direktno utiču na dugovečnost ravnih krovova.
Po statistici SSSR-a napravljenoj 80-tih godina, struktura grešaka kod ravnih krovova je sledeća: 13% grešaka u projektovanju, 69% grešaka u izvođenju i 18% grešaka u eksploataciji.U praksi, najčešći uzroci koji direktno utiču na dugovečnost ravnih krovova, dovodeći često i do njihovog preranog razrušavanja, su:
* biološko razrušavanje
* deformacije krovne ploče
* mikroprsline na površini od sunčevog zračenja
* prodor vode bočno, kroz parapete, a ispod hidroizolacije
* nekvalitetno zapunjene fuge parapetnog zida
* odsustvo holkera ili nepravilno izvedeni holker na prelazu horizontalne površine ka parapetima
* nepravilno projektovana ili izvedena poklopna ploča na atici (parapetu) ravnog krova, koja treba ne samo da zaštiti direktan prodor atmosferskih padavina u slojeve termo-hidroizolacije ravnog krova, već i da obezbedi nesmetano otparivanje tih slojeva
* odsustvo temperaturnih dilatacionih razdelnica u slojevima nad termoizolacijom i posledična pojava nekontrolisanih pukotina
* zanemarivanje različitih modula elastičnosti susednih slojeva krovnog pokrivača, a što je posebno značajno kod izvođenja slojeva iznad sloja hidroizolacije i samim tim odsustvo razdelnih zaštitnih slojeva
* vlaženje utopljivača (termoizolacionog sloja), naizmenično njegovo promrzavanje i otopljavanje, sve do pojave kritičnog pritiska vodene pare iz termoizolacionog na hidroizolacioni sloj
* ne uzimanje u obzir činjenice da se deklarisana nosivost termoizolacionog sloja (stiropor, stirodur, mineralna vuna) dostiže tek po njegovoj 10%-noj deformaciji i posledičnog uticaja na rastezanje i trajno oštećenje hidroizolacionog sloja usled sleganja nižeg sloja termoizolacije i do 10% njene debljine (što retko koja hidroizolacija može da izdrži)
* nedopustivo rastojanje između ploča termoizolacije i posledični lokalni ugibi hidroizolacijonog sloja
* nepostojanje sloja za izjednačavanje parcijalnih pritisaka vodene pare, što je posebno važno iznad prostorija sa uvećanom temperaturom unutrašnjeg vazduha (preko 22ºC) i natprosečnom relativnom vlažnošću (preko 65%)
* lepljenje slojeva paroizolacije ili hidroizolacije na mokru, neočišćenu od prašine ili kavernoznu površinu
* lokalna udubljenja površine krovnog pokrivača u kojima se sakuplja voda, prašina i lišće, što usled truljenja izaziva ubrzanu degradaciju krovnog pokrivača
* ne uzimanje u obzir direktne veze između boje krovnog pokrivača i temperature na njemu i u vezi s tim godišnje amplitude temperature i preko 120ºC, a dnevne i do 90ºC,
* ne sagledavanje pojave da se na visokim letnjim temperaturama šljunak (balast) iznad hidroizolacije zagreje i utapa u nju, a zatim zimi, voda koja pređe u led preko tako utisnutog šljunka u hidroizolacioni sloj jednostavno cepa hidroizolaciju
* nesagledavanje lokalnih klimatskih uslova koji mogu da budu daleko ekstremalniji od onih pri kojem je izvršeno ispitivanje projektovanog materijala i za njih izdan sertifikat: pojačani vetar – bure i oluje kombinovane sa atmosferskim padavinama, horizontalno dejstvo kiše kombinovane sa jakim vetrom na parapete ravnog krova, različite međusobne linijske i površinske deformacije slojeva pri visokim i niskim temperaturama i njihovom naizmeničnom dugotrajnom dejstvu
* primena gorivih termoizolacionih i hidroizolacionih materijala i dr.
Koga interesuje kompletan tekst sa slikama, Izvor:
http://www.buildmagazin.com/index2.aspx?fl...;ime=bm0427.htm