CITAT (++K @ Oct 18 2008, 00:48)

Iako nisam radio na kampanji b92/LB za prevenciju raka dojke imam jaku potrebu da vam kazem sta o celom slucaju znam. Dakle - dobro poznajem svoje kolege, ljude koji su radili na tom projektu. I dobro znam da je jedina stvar koju oni mrze i koje se gnusaju kradja ideja. Pamtim mnoge brainstorminge na kojima bi bile automatski odbacivane sve ideje koje bi bar izdaleka licile na nesto poznato. Nikome od njih nikada ne bi bilo ni na kraj pameti da prepisuje kadar po kadar bilo odakle. U to sam apsolutno siguran, i koliko god ova situacija bila neugodna, to svoje misljenje ne menjam ni milimetra. Vidim koliko ih sada cela ova stvar pogadja, svesni su da ce tesko bilo koga ubediti da nisu prepisivali, i meni je takodje jasno da jedino mogu da ocekuju da ce im neko verovati na rec. Za pocetak, ja im verujem.
Mirtodorova hipoteza o nesvesnom kopiranju neceg davno vidjenog pa zaboravljenog mozda ima smisla, ali ne bih mnogo dalje spekulisao kako je moglo da dodje do toga. Ono sto je vrlo egzaktno jeste politika agencije prema kradji bilo koje vrste: ne tako davno jedan dizajner je iskopirao, tacnije adaptirao rad koji je nasao na internetu i pokusao da predstavi kao svoj sopstveni. Onog momenta kada je njegov metod razotkriven poslat je HR sluzbi da pokupi svoju radnu knjizicu. Drugim recima, kradja ideja nije metod kojim bi se bilo ko sluzio u Leo Burnettu, a da pritom svesno ne rizikuje da zaradi najbrzi moguci otkaz.
Znam o cemu govoris.
Kada na nekom copy brainstorming-u dodjemo do shortlist-e predloga za brandname, slogan, tagline... treba nam, onako egzaltiranima i odusevljenima sobom, podosta mentalne snage da se setimo kako bi bilo dobro da predloge sa shortlist-e - iz-Google-ujemo!
Skoro uvek postoji makar jedan predlog koji treba odbaciti jer je vec koriscen, a cesto i vise.
Znas, kada za neki predlog brandname-a ustanovimo da postoji isti takav za lokalni brand u Indiji - niko nikog ne optuzuje da je lopina.
A "hipoteza o nesvesnom kopiranju"... vidi, nije to nikakva moja hipoteza.
To se dogadja i, IMHO, ne moze se nazvati kopiranjem.
IMHO, da bi se nesto nazvalo kopiranjem, neophodan je "predumisljaj", tj. svest o kopiranju i zelja da se kopira.
Na osnovu nacina na koji sam "prepoznao" spot, mozda bih mogao da polozim neke novce da ovde nije bilo predumisljaja.
Jer - da podsetim na sopstvenu "hronologiju prepoznavanja" koju sam vec pominjao: prvo bejah uveren da je u pitanju puki deja vu, uz punu svest da to moze biti i "indukovani quasi deja vu" iz puke zavisti, ha...; posle nekog vremena, slucajno ugledah storyboard koji sam sigurno video vise puta u poslednjih 5 godina, ali poslednji prethodni put cca godinu dana ranije; potom se, kao, "setih" i spota, ali i dalje nisam siguran da li sam spot zaista video, ili sam ga "rekonstruisao" u glavi na osnovu upecatljivog storyboard-a i slikovito napisanog sinopsisa...
Zaista ne bih sporio mogucnost da, na mestu kreativca koji se "setio" ovakvog koncepta, ne bih pomislio: "U, je, al' sam se setio! Kako to da se niko ranije nije setio toga? Tako je jednostavno, a efektno!"
This is a tricky job. Cesto stvaramo (ili "stvaramo", kako god zelite) oslonjeni na, da tako kazem, uvrezenosti u ljudske svesti. Cesto koristimo te uvrezenosti da bismo ih ponovili, osnazili, opovrgnuli, direktno se suprotstavili njima, stavili dve uvrezenosti u jukstapoziciju... U takvom stvaranju/"stvaranju", ograniceni smo definitivno ogranicenim brojem tih uvrezenosti, generalnim ljudskim znanjem (tipa, tesko da kvalitet nekog proizvoda za masovnu potrosnju mozemo promovisati kvantnom teorijom, zar ne?), razumljivoscu stilskih figura (na primer, neke alegorije su, naprosto, neupotrebljive u masovnoj komunikaciji sa populacijom koja je u visokom stepenu funkcionalno nepismena, zar ne?)... Da ne nabrajam dalje.
Konzument nije moron, ali nije ni pobednik Kviskoteke.
U takvim ogranicenjima, sasvim su logicni dolasci do istih ili slicnih resenja.
Kad tome dodamo i, na primer, nepostojanje jedne sveobuhvatne i opste dostupne baze za kontrolu upotrebljenosti resenja...
U ovom slucaju, ponovljeno resenje je stavljeno u mnogo direktniji kontekst nego u prvoj upotrebi.
Po mom skromnom poimanju, i efektnije upotrebljeno.
Tako da svoju raniju shalu o "
aproprijaciji" uopste ne bih smatrao shalom.
Ovo shto se dogodilo bih pre nazvao "nesvesnom aproprijacijom".
Tako da, ako HR LB-a bude ikoga pozvao na odgovornost povodom ovoga - bice u grdnoj zabludi, i u jasnoj i neposrednoj manifestaciji sopstvenog nerazumevanja branshe za koju radi HR.
IMHO.