CITAT (zarkos @ Sep 27 2007, 23:46)

Moram da priznam da je (opet) dosao period losih reklama. Klijenti uglavnom zele sigurne, sterotipne radnje, a samim tim da bi to postigli (posto se ljudi u agencijama drugacije obucavaju) namecu striktne limite. Uglavnom se kopiraju izvedbe drugih (na zalost) domacih reklama. Npr. kada se pojavi jedna sa domacom pesmom odmah se zaredja jos 5. Corporate reklame sve lice jedna na drugu. Imaju neki copy po sistemu "Hranim se brzo i lako i zbog toga dozavljavam velike uspehe u zivotu...". Izgledaju "napucano" sa jakim bojama i kontrastima (sto sarenije to bolje), slow motion je obavezan barem u dva kadra itd.
Sa druge strane postoje stotine reklama u fazonu sprskih serija sa dijalozima a la "Bolji zivot" (Ja to zovem srpski slapstick) koje imaju konverzaciju na nivou retarda (Fokus grupe ne razumeju nista pametnije od toga).
Tuzno.
Problem je i intelekt samih potrosaca. U Srbiji vlada lazni moralizam. Sa jedne strane je degutantno i uvredljivo za zenski rod zato sto mladic ubacuje grasak u supljinu pecenog pileta (Weifert reklama) ali zato u dnevnim novinama mozete da vidite vagine i sise poznatih licnosti. Uvek sam se pitao zasto Srbi vole da kritikuju "kontraverzne" reklame a pri tom obozavaju da gledaju filmove u kojima je svaka treca rec psovka. Naravno je**sh film ako nema neke masne je**chine.
Tuzno x2.
Elem, bolja strana svega toga je sto ce u jednom trenutku sve reklame izgledati isto (mozda je vec tako) tako da ce se rezultati svega toga videti u smanjenju prodaje proizvoda. Onda ce opet doci period kada ce klijenti pustiti agencije da rade svoj posao.
E, pa, dragi polaznici kursa, odavno nisam imao esejisticki komentar...
Moram da priznam da je (opet) dosao period losih reklama. Mozda bi trebalo bolje ispitati tu „dinamiku loshosti“. Puno je tu parametara koje bi valjalo ispitati. Tek onda bismo mogli tvrditi da li smo u periodu, ili tek u pojedinim slucajevima bivamo osupnuti „mini-akumulacijama izuzetaka“.
Klijenti uglavnom zele sigurne, sterotipne radnje, a samim tim da bi to postigli (posto se ljudi u agencijama drugacije obucavaju) namecu striktne limite. Naravno, postoje marketing menadzeri koji su sadrzinom i nacinom svog obrazovanja navuceni na „siguricu“. Oni su obrazovani na egzaktnostima: input, output, ponuda, potraznja... Za njih je „kreativnost“ jedna toliko zastrasujuca nepoznata u celoj racunici da je dobro sto na prezentacije predloga kampanja ne vode sa sobom i risk menadzere!
Medjutim, mnogo sta sem batine ima dva kraja. Eto, recimo, ilustrativan primer: da li je Nespreso-Dzordz-Kluni apsolutno stereotipna fabula? Mislim da nije. Licno, nekako ne vidim reditelja tog spota kao ljubitelja rada na stereotipnim fabulama, cak i kada je klijent takav „mastodont“ kao Nestle. A opet – domaci klijent je zeleo da domaca agencija „skine“ taj spot „kec-na-kec“. Da li je ovo mozda primer nepoverenja domacih klijenata u kreativnu sposobnost domacih agencija? Ako jeste – zasto je to tako?
Naravno, ovde ne govorim o onim „marketing menadzerima“ koji ni ne znaju sta je njihov posao, pa, kad angazuju agenciju, onda rade i posao agencije „jer bolje razumeju svoju kompaniju od agencije“. Gospode... To je potpuno drugaciji urzok, iako, naravno, i ta ovde rasprostranjena „poslovna patologija“ (inace, cini mi se, posledica sire socijalne patologije) svakako doprinosi „kvalitetu“ domacih reklama...
Ipak, mislim da je ovde bitno pitanje: koliko ljudi u agencijama kapiraju distinkciju izmedju striktnih limita i egzaktnog brief-a? Koliko su u stanju da mastovito odgovore na egzaktan brief?
Eto, recimo, na primer, uzmimo diplomirane dramaturge, scenariste i reditelje sa FDU (uostalom, verujem da bi rezultat bio isti i sa diplomcima FPUD) koji nikada do sada nisu radili u advertising-agenciji i, bez pojasnjenja i potpitanja, postavimo im temu za esej: „Definisi svojim recima kreativni brif? Sta mislis da trebaju biti njegovi sastavni elementi?“
Sta mislis, kada procitamo sve odgovore – o kakvoj „razlicitoj obucenosti“ bismo mogli pricati?
Nema, brate, kada u (kvazi)akademskom, (kvazi)intelektualnom, (kvazi)teorijskom i (kvazi)umetnickom kremu Srbije promotivna komunikacija bude najzad posmatrana kao vid komunikacije, a ne kao najniza karika u lancu neukusnih i priglupih trikova i shala – well, mozda ce se nesto promeniti i u drustvenim naukama i u visokom skolstvu Srbije...
Uglavnom se kopiraju izvedbe drugih (na zalost) domacih reklama. Etoooo (sto bi rek’o Vuk Draskovic), malo pre smo videli da se kopiraju i strane... Hm, Tesko je biti zena – Pepsi? Neko spomenuo neku veeeliku kafu?
Npr. kada se pojavi jedna sa domacom pesmom odmah se zaredja jos 5. Pa, ima tu i „koriscenja resursa raspolozivih na keca“, kao sto je konkretna pevacica songova... Covek je bice inercije, pa bio marketing menadzer klijenta ili kreativni praktichar u agenciji...
A da ne govorimo o onom divnom klasicnom citatu iz branshe: „Kad nemas sta da kazes, uzmi to i otpevaj!“
Corporate reklame sve lice jedna na drugu. Ovde cu samo uputiti na moj gornji respons na tvoju drugu recenicu... i, naravno, necu izdrzati: opet moram da pomenem reklamu za „/“, to jest za Dojce banku – sa mladim menadzerskim likom koji u svojoj fensi kancelariji otpanjuje klasiku na audio-liniji a potom izlazi na terasu /-poslovne zgrade na ko-zna-kojem spratu i diriguje palicom Berlinu, ako se ne varam... mislim da ta scena cini maksimum 3 sekunde spota koji traje ceo minut...
Imaju neki copy po sistemu "Hranim se brzo i lako i zbog toga dozavljavam velike uspehe u zivotu...". OK, sjurio si u istu misao korporativne i „prodakt“ spotove, al’ nema veze, jasno je sta zelis reci...
OK, srpsko oglasavanje je najzad otkrilo pojam benefita, ali priznati sebi da ne znas sta bi sve mogao biti benefit egzaktne ciljne grupe i kako bi sve mogao biti predstavljen – well, to bi znacilo da prvo sebi, a onda i svima drugima, moras da priznas svoje neznanje i svoju nekreativnost... A to, „ne znati“, „morati saznati“, „morati nauciti“, „morati istraziti“ – to toliko „nije nase“, zar ne?
Izgledaju "napucano" sa jakim bojama i kontrastima (sto sarenije to bolje), slow motion je obavezan barem u dva kadra itd.Well, cuj, imas i onaj trend gde je sve „oterano“ u nekakvu „toplu monohromiju“ (e, em sam laik za teoriju boja, em imam deuteranopiju, upravo u tom, „toplom“ opsegu,

), a uz to jos fintirana „kamera s ramena“, kao, brate, dinamicno, pa jos malo nagli zum – nagli kontrazum... Mis’im, i to je „ovdasnji trend“, a mislim da nisam jedini kome se vise riga od kere od tog „trenda“...
U odnosu na celu domacu produkciju, blokovi reklama na „rumunskom“ National Geographic-u mu dodju kao free „sapienti-sat“ kurs TV-oglasavanja...
Sa druge strane postoje stotine reklama u fazonu sprskih serija sa dijalozima a la "Bolji zivot" (Ja to zovem srpski slapstick) koje imaju konverzaciju na nivou retarda (Fokus grupe ne razumeju nista pametnije od toga).Well, u zemlji sistema vrednosti u kojoj nije pitanje koji je Kovacevic bolji (Dusan ili Sinisa), vec koji je Pavic bolji (Milorad ili Sinisa) – sta ocekujes?
Verujem da ne verujes da je fokus grupa = ciljna grupa. Ako je tako – covece, ili previse vremena provodis u agenciji, ili nisi ush’o u gradski bus vec 100 godina! :b
Fokus grupa je klijentova zamena za risk menadzera. To je puska kojom se ubija netipican predlog. „Nije razumljiv ciljnoj grupi!“?! Ha! Uskakanje u zakljucak. Jedino je tacno da nije razumljiv fokus grupi – onakvoj kakva je sastavljena, na nacin na koji je predlog predstavljen fokus grupi, na nacin kojim je fokus grupa ispitana o predlogu, te na nacin kojim smo mi protumacili odgovore. „Ono sto mi posmatramo nije priroda kao takva, vec priroda izlozena nasem metodu ispitivanja.“ – Verner Hajzenberg
I, naravno – krivi su klijenti koji insistiraju na fokus grupi, istrazivaci koji formiraju, ispituju i tumace fokus grupe, te agencije koje pristaju na fokus grupe. Svako iz svojih razloga krivice.
Tuzno. Well, mozda samo - ocekivano?
Problem je i intelekt samih potrosaca. Svakako ne bih optuzivao ni ciljnu grupu. Ne iz nekakvih demagoskih, vec iz "socioloskih" i "istorijskih" razloga. Ogilvi, Barnet i Bernbah nisu imali na raspolaganju naciju profana sa Harvarda, vec onu domacicu iz Taskaluse koja ne moze da zamisli „obojene“ na univerzitetu, ali joj treba krema za lice, i onog shljakera iz Detroita ili Chikaga koji ne veruje ni mladom Kenediju, ni ruznom Niksonu - al’ mu trebaju kola...
Uostalom, ovo nije umetnicka ili literarna komunikacija. Ovo je promotivna komunikacija. A ona ne diluje sa ljubiteljima umetnosti ili knjizevnosti. Ona diluje sa prinudjenicima na potrosnju. A to je kudikamo sira ciljna grupa.
Kriva je, u krajnjoj instanci, kao i obicno, te kao i za bilo sta drugo – nacionalna elita. Privredna, politicka, intelektualna, medijska, univerzitetska... ona elita koja bi se morala biti VIZIONARSKA i STVARALACKA. Ona elita koja je, u slucaju Srbije, generalno u tolikom intelektualnom i moralnom sunovratu da ne vidi dalje od nevaspitano previsoke provizije za svako mrdanje svog mozga iz kreveta, kafane, kluba ili djakuzija.
U Srbiji vlada lazni moralizam. To jeste tacno, ali:
Sa jedne strane je degutantno i uvredljivo za zenski rod zato sto mladic ubacuje grasak u supljinu pecenog pileta (Weifert reklama) ali zato u dnevnim novinama mozete da vidite vagine i sise poznatih licnosti. Well, pre bih rekao da su ljubitelji takvih slika u dnevnim novinama otkinuli od smeha kad su videli slobodan udarac kaziprsta barenim povrcem iz tanjira direktno u chmar mrtve kokoshke.
Mislim, ako vec „nazivamo stvari“.
Ovaj primer nije adekvatan. S obzirom da je, na kraju krajeva, imao dva osnovna pristupa u tuchi oko „istovremene osnovnosti“: humor i shok. Shto bash nije preporuchljivo. Ne mozes imati „oba veca od drugog“. Verovatno zato sto, u krajnjoj liniji, nemamo dva separatna mozga za dve istovremene fabule. U ovom sluchaju, shok je trebao biti u funkciji humora koji nas je, kao „glavniji“, imao dovesti do benefita: fudbal uvek (pa i za ruckom „kod njenih“), sledi zakljucak – sport uvek, sledi zakljucak – pivo uvek, sledi zakljucak – Vajfert uvek. Ne. Ovde je shok bio snazniji od humora. I puche „lanac do naravouchenija“.
Verujem da bi celi leshnik za dekoraciju parcheta reform-torte napucan u poprechno vertikalno isecheno parche esterhazi-torte mogao dati mnogo bolje rezultate. Nego kuvani grashak u chmaru mrtve kokoshke.
Uvek sam se pitao zasto Srbi vole da kritikuju "kontraverzne" reklame a pri tom obozavaju da gledaju filmove u kojima je svaka treca rec psovka. Naravno je**sh film ako nema neke masne je**chine.Psovka je (bar u dobrim filmovima) u funkciji radnje. Taslachenje je (bar u dobrim filmovima) u funkciji radnje. Oni koji gledaju film samo zbog napushavanja i rmbachenja – well, njima se svidja i ona reklama sa ono dvoje golih shvalera na simsu prehtodno prekinutih svako u svom peglanju. (Isti sluchaj prevladavanja sporednog pristupa kao U kokoshjem chmaru - ups, izvin'te, pogresan padez.) Za shta je beshe ta reklama na simsu? Ne znam, za neshto, neshto... ma, za ono shto na kraju on drzi pred njenom... kako da kazem, a da ne budem vulgaran... pred njenom chednoscu?
Uzgred, da li su Vas u prethodna cetiri pasusa reci kao shto su „chmar“, „rmbachenje“, „napushavanje“, „taslachenje“, „peglanje“, „...“ svojom vulgarnoshcu ili zasmejavanjem – mozda malo ometale u primanju poruke koju sam vam pokusao saopstiti u ta tri pasusa? Shvatate sad poentu?
Tuzno x2.Well, mozda samo - ocekivano?
Elem, bolja strana svega toga je sto ce u jednom trenutku sve reklame izgledati isto (mozda je vec tako) tako da ce se rezultati svega toga videti u smanjenju prodaje proizvoda. Hm, ljudi moraju da jedu, piju, spavaju, putuju, da se zagreju, rashlade, razmnozavaju... Pre ce biti da ce od jednog trenutka vaziti: ko ne zeli da kupuje kod Miroslava, plus kod jos one preostale dvojice-trojice sto su dobri sa Miroslavom, plus kod par uletelih stranaca kojima je Miroslav dopustio da ulete i ostanu, plus kod drzave („To sam ja!“ Miroslav) – e, pa, ako nece da kupuje tu, pa, nek onda crkne od gladi, zedji, iscrpljenosti, mozdanog ili srcanog udara, hladnoce, vrucine, zatiranja loze...
Onda ce opet doci period kada ce klijenti pustiti agencije da rade svoj posao.Pazi, kad reklama "izadje" - konzumentu je potpuno nebitno da li je klijent tako trazio, ili je agencija nekreativna, ili dobila namesten posao, ili "odradila" klijenta i maznula mu lovu...
On vidi reklamu koju je "napravio oglasivac" ili, u najboljem slucaju, "koju je oglasivac narucio kod svoje agencije". To je maksimum upucenosti. Kao sto sam vec ranije dotakao, ovde ni magistri(ce) komunikacija i medija nemaju ni najblazu predstavu kako se prave reklame, a voljni su teoretisati o tome zasto i kako su te reklame nastale tako kako su nastale.
A sustina je da jos uvek, o, da, u velikom broju, postoje agencije koje prave kampanje kakve ni Bogoljub-Snaga-Srbije ne bi napravio, tacno da ih sam pise, snima i dizajnira. Sto neko rece: "Znate, na kraju krajeva, izmedju ignoranta i zlonamernika - tesko je primetiti bilo kakvu razliku."
Sto se tice tvoje nade - videcemo. I ja se nadam. Ovo ce zvucati kao frazetina, ali je tacno: za takvo sto je na samom pocetku potreban jedan nezaobilazni preduslov, a to je zdrava konkurencija. A takvo sto u Srbiji ne postoji. Ipak, Tvoja i moja nada umiru poslednje. Miroslav je, bojim se, besmrtan. Bar u Srbiji.